Bol sazrijevanja.

do prije nekoliko mjeseci moj suprug i ja pokušali smo pomoći da se okupi jedna mala obitelj i počne normalno živjeti. Otac i mlađa kći živjeli su kod njegovih bez lipe, starija kći u jednoj ustanovi. Prva žena pokojna (majka djece) druga bivša. Dugo nam je trebalo da shvatimo da nas je tip dobro nasadio i opelješio na socijalu preko djece. Starija kći je pobjegla od oca zlostavljača i obratila se meni za pomoć. Pomogla sam koliko sam mogla. Posteljinom, odjećom, novčano, ali nisam htjela znati ni gdje je ni išta drugo, samo sam je molila da mi se tu i tamo javi ako može da znam da je dobro. To je jako problematično dijete, ali ne samo po sebi. Prošla je pakao u životu. Od prebijanja do krvi do prisiljavanja na laži, do svega ostalog. Priča je stravična. Ma koliko ona nije anđeo, jer to nije ni mogla postati, ja je jako volim. I ovih dana mi se ponovno javila. Na cesti je, nema ni hrane ni ičega, nema gdje spavati. Ja je ne mogu niti smijem uzeti k sebi. Neće je niti jedna niti druga baka, otac brine samo o sebi, a i stalno je u nekakvom bijegu jer je na sve strane dužan, hvata žene po iskrici, smokvi i ne znam ni ja kuda sve ne. On je zapravo ne želi. On želi high life, a dijete mu je gladno i na ulici i boji ga se do pakla. U centar za socijalnu skrb se ne usudi otići da je ne pošalju u neku odgojnu ustanovu ili vrate ocu koji se ne može i ne želi brinuti za nju, a još je i zlostavljač. Ja joj pomoći ne mogu i ne smijem. Što da radim? Jedna 17 godišnja cura je na ulici. Sama i očajna. Očajna sam i ja. Jako je volim, bez obzira na to kakva je, a ne znam kome i kako da se obratim. Kakva je ovo država koja dopušta ljudima kao što je taj otac da se iživljavaju na djeci i da ta djeca moraju toliko trpiti? Kome se obratiti, a da opet ne završi u rukama zlostavljača. Ima li tko tko može i želi pomoći takvoj djeci. Izvesti ih na pravi put, dati mogućnost normalnog života? Neka udruga, netko? Očajna sam, a i ona je. Bilo bi najlakše reći "baš me briga" i nastaviti bezbrižno svoj život, ali ja to ne mogu i nemojte mi to ni savjetovati. U Centru za socijalnu skrb je znaju, ali ona od straha zbog zlostavljanja svog oca nikada nije rekla pravu istinu i uvijek ga je branila. Pitanje je ne bi li i sada. Ja ne znam gdje je. Znam da je negdje u Rijeci, na ulici, a otac kod ljubavnice u Zagrebu. Što da radim?

daj si truda pa provjeri čitavu priču...a onda pomozi..ako za to budeš i dalje imala volje:)

Dala sam si truda, sve provjerila, situacija je gora nego sam mislila. Ali sam u međuvremenu uspjela i naći nekakvo rješenje uz pomoć sOS telefona. Možda uspije.