Barbie traži Kena

Dugo sam se borila protiv pošasti Fejsa. Facoteke. Facebooka. Nisam baš kužila smisao i poantu istog. Pod pravim si imenom, stavljaš svoje prave fotke gore, svi čitaju što ti sad radiš, što si radio ili želiš raditi...
Nisam ni sad, kao korisnica sa 6-dnevnim stažem puno pametnija i prosvjetljenija, ali evo što mi se dogodilo odmah prvi dan...
Redoviti štovatelji mojih uradaka sjetit će se da sam negdje u 10. mjesecu pisala o svojim ljubavnicima, pa tako i spomenula svoj Broj Dva, "velika ljubav razdvojena ratom".
E pa, konačno mi se i jed(i)na nedorečena priča mog života završila. Dobila svoj Closure.
Cijelo vrijeme od kompjuterizacije naših života pokušavala sam ga na ovaj ili onaj način naći. Neuspješno. Nije imao baš tako jako egzotično ime i prezime, a sve mogućnosti koje su mi se nudile nisu mi pružale i potvrdu da je to baš on, Broj Dva.
Na Fejsu sam odmah krenula potražiti njega. I našla 3 profila s istim imenom i prezimenom. Poslala poruku svoj trojici, otišla spavati, i u nedjeljno jutro imala sam što vidjeti - jedan se nije ni javio, drugi je javio da on nije taj kojeg tražim a treći se raspametio od iznenađenja....
Nisam se ni snašla kako zapravo taj Fejs funkcionira, kad mi iskače njegova slika na ekranu - možemo na chat? Ruke mi se tresu, ne mogu vjerovati, nakon toliko godina, traženja, pitanja, on je tu, tipka, živ je, i on ne može dočekati da me čuje....
Najrađe bih pobjegla, ugasila ovu kutiju koja me veže s njim, ali znatiželja je jača... Odgovaram... I tu (doslovno) cjelodnevna prijepiska počinje....
Razmjenjujemo fotke, nije baš onakav kakav mi je ostao u sjećanju (nisam imala ni jednu njegovu fotku). OK, bio je mlađi, ja sam bila mlađa, i tad nije proživio sve što je u međuvremenu morao...
Politički pogledi nam se stubokom razlikuju, ali slušamo istu muziku, volimo istu hranu, putujemo na ista mjesta, i radimo slične poslove. Ali je on s one "druge strane".
Brzo nakon mene upoznao je drugu curu (to sam znala, čuli smo se još nakon što sam ja odbila otići s njim), nisam mu rekla da sam ja istu večer upoznala dečka s kojim sam provela iduće 4 godine. Oženili su se i imaju 2 sina srednjoškolca. Pitala sam se (a i njega) što bi bilo da sam tad otišla, gdje bi sad bila, a on mi je odgovorio - "Tu, sa mnom..."
No to si ne mogu ni zamisliti! Ne znam kakva me sila prosvijetlila tu večer da nisam pristala napustiti Zagreb, Hrvatsku, i da sam na ono što je on nazivao "ljubav života koja se ne događa svaki dan" u to vrijeme gledala kao i svaka 18-godišnja neiskusna brucošica - kao nešto što SE događa svaki dan. Ta cijeli život je bio pred menom!
Kasnije sam shvatila o čemu je pričao, da se takvi osjećaji baš i ne rađaju svaki dan.
Još imam neke njegove stare kazete Pink Floyda, on neke moje, ali to je to, ovo je sad zaista završena priča. Konačno mi se sve posložilo (iako tu noć još dugo nisam mogla zaspati, razmišljajući o svemu što je bilo kad smo bili zajedno i o onom nakon toga) da, bilo je to jedno ludilo, doslovno ljubav na prvi pogled koju više nikad kasnije nisam osjetila, ali to je to, nema više ničeg.
Naši su putevi samo jedno kratko vrijeme išli paralelno, dotakli smo se u jednoj točki naših života, no nakon toga, nesvjesno, svatko je krenuo u doslovno suprotnom pravcu.
Mora da me neka viša sila prosvijetlila te večeri kad sam odbila otići s njim. Jer sad znam gdje bih završila.  

znaš li? najbitnije je da si ti zadovoljna sa svojom odlukom :))

kaže se da prva odluka ili misao koja ti dođe na pamet bude točna i najpametnija....e sad....sve ovisi :)

hehe... ajde, utješno je da bar vjeruješ u objektivne, empirijski utemeljene prave i krive odgovore i mjesta - kad to čovjeku prestane fercerat nadođe mu da ne bi bilo ni pametnije ni manje pametno da si išao za iluzijama koje su bar imale taj strastveni potencijal, zanos koji je možda nosio samo neko vrijeme, ali hej, koja vožnja... ;D

Stvarno je dobro da nisam imala vremena za razmišljanje, vaganje, kalkuliranje, stvarno je ta prva pomisao i prva odluka bila ona prava! Sad to vidim, i konačno sam mirna!

obožavam te čitati. Bez obzira na teme..često promišljam o tebi..i pitam se osjećaju li svi ..koji te poznaju..ili ne..istu količinu potencijala u tebi...koji očito svim silama gušiš...očito ga lukavo i vrlo spretno širiš prema neznačajnim stvarima..i dakako..od njih činiš čuda. Pitam se..što bi TI učinila od pravih stvari...i pitam se...kad ćeš se ohrabriti i USUDITI se potražiti zapravo ono što i sama znaš da ti pripada...a onda od toga stvoriti pravo čudo...ono za koje si stvorena...i u kojem ćeš uživati punim plućima! Ha mudrice?

?? nakon 18 godina? hm. to je najbitnije :)

ako si ti mirna,to znači da si dobru odluku donijela :)))
bilo,prošlo svršeno vrijeme :)

Joj ljudi, pa baš me vučete za jezik... :-)

@shea: better late than never! A to je i @BA odmah skužila!

@pam: cvatem, cvatem, ali no što ti točno ciljaš?! Da se kandidiram za gradonačelnicu Agrama?! :-)

@Pajk: kao i obično, pjesnički... Ali to je upravo to o čemu ja trkeljam - cijelo ovo vrijeme pitala sam se what a ride that would be, da sam tad pristala, i sad vidim da mi se ta cesta baš i ne bi dopala. Grbava je i krivudava, a ja patim od morske bolesti. :-)

nevezano baš uz ovu temu...ali sad sam te uhvatila ovdje!! Baš me zanima..je li TAJ događaj..bio ključna stvar..i preteča mnogim odlukama kasnije...možda još godinama...ako ne i do danas..?? Je li taj događaj bio uzrok mnogim promišljanjima...i izgradnjom tvojih stavova i rezimiranja 'ljubavi'!!??? ...I jesi li je još negdje mogla vidjeti..da si htjela? Ljubav mislim..

pam,misliš da barbi vuče breme prošlosti?

pa ne znam...pitam se..! Zapravo..zanima me! I meni su neke stvari obilježile život...a puno puno kasnije sam shvatila da sam ih sama bezveze preuveličavala i davala im na važnosti...

Ma ne curke, barem ne svjesno. Brzo sam ja tu "svemirsku ljubav" zaboravila u naručju drugog, ali me u nedostatku iste ili slične samo počelo kopkati što bi bilo kad bi bilo. Ono, kad imaš previše vremena za razmišljanje.... Ne znam ni sama. Volim vjerovati da nije ostavio nikakav trag osim znatiželje, s druge strane, zašto su mi se ruke tako tresle kad sam tipkala s njim?

Prvo me poljubi..ravno uduuuupe...pa mi prste u kosu uvuci...i zapjevaj...ako znaš bilo što!

hm...možda baš zato...što si se svim silama trudila učiniti ga nevažnim. Na kraju krajeva...pa nije 'ona strana' tako daleko! A 'vozovi' idu...danju-noću...hehehhe i uvijek se možeš vratiti:)

to pitanje ŠTA BI BILO KAD BI BILO ne donosi ništa,ako ne probaš....rekla si da je to svršena priča sad....e pa nemoj više razbijat glavu onda stim...od previše razmišljanja samo glava zna zabolit....a kao što sam već rekla,ono prvo što pomisliš bude najpametnije,a ono ostalo,samo zakomplicira....

Sve stoji, stavljam closure i na raspravu! :-)

Odlično, genijalno. Stvarno volim čitati tvoje postove, svaka čast. Samo naprijed, ne daj se! :)