Sve već znano, a opet neznano...

iako znaš kako treba,
ne ide to tako,
ne ide jer uvijek ima,
ima nešto što neshvaćeno bude,
nešto što ostane,i ne miće se sa mjesta,
iako bi trebalo,
obje strane samo jedno vole,
samo jedno misle,
samo jedno žele,
a ono što bi bitno trebalo biti,
zaboravljeno postaje...

kako doći na zelenu granu,
kako popesti se visoko,
pa čak i nisko,
kada padaš,
padaš,
koliko god nisko ,
koliko god visoko,
pokušavaš ići,
ali ne ide,
jer je tu,
tu je to,
što bi trebalo nadići,
postići,
nešto veće,
nešto vrijednije,
ali ne ide,
jer ostaje...

od prije dano,
dano na znanje,
ne prelazi,
ne prelazi,
mostove rušene,
mostove građene,
da bar nije tako...