Sve već znano, a opet neznano...

misli jedne strane teku,
i guraju se,
pkušavaju riješiti se,
pokušavaju nešto,
osjećaji prevladaju,
osjećaji ostaju,
ipak više kod jedne strane,
a kod druge,
žele jedno,
misle drugo,
rade treće...

teško je prihvatit,
nakon toliko prihvaćenog već,
da bi možda moglo dalje,
da bi sam možda moglo,
ali um ostaje na starim stvarima,
kojih teško se riješit,
teško je prijeći,
od toliko toga nedorećenog,
od toliko toga odbaćenog,
od toliko toga ostavljenog...

treba shvatit,treba,
ali nije lako,
nikada nije,
čak i kada bi trebalo,
suze teku,
bol ostaje,
samo netko u mraku,
čeka,
strpljivo čeka,
ali na tome ostaje...