Ti , koja neznaš . . .
Dani svakodnevice prolaze sve brže , i ostaje tajna , jer nije to javno dobro ... Uzimam još ovo malo mira i dajem ga ovom trulom svijetu ,pokvarenom i OHOLOM . Na obzoru sve više tame , i sam se pitam koji je smisao svega , a znam , moram dalje ...
Daš dobrotu , dobiješ prezir ... Daš ljubav , dobiješ mržnju ... I , da , strah me voljeti , sve je manje radosti .Ljudi su samo sjene , teturaju u očajničkoj želji da se dočepaju dijela ništavila ; sjeti se čovječe da si prah ...
Nitko više ne dolazi u moje snove , i oni odletješe k'o plahi leptiri , još me samo crni obilaze .
Pitaju me nisam li se uplašio , čega ? Anđeo moj me prati :" Pa da mi je i dolinom smrti proći , zla se ne bojim ... " Ne plaši me tama , već silno blještavilo i razmetnost ovog svijeta . Ne , nemam ništa protiv boja , ali protiv blještavila koje zartire svaku boju, i vid ... Hladni kao led , ljudi osuđuju i pokušavaju kazniti svakog tko iz tog ništavila iskaće . Maltretiranje , osuda , dobronamjerno preodgajanje ...
Ruže cvatu , a ja venem ! Što će mi crvena i bijela , ako ću ljubav krasti , moram joj li joj se skrivećki diviti u tami - ne to nije to . A tu si , nikad bliža , Tvoj glas takvom čežnjom svaki put zatreperi , da čujem ja to moj anđele . A opet svoj pogled pod Tvoje noge upravljam , zgazi ga kao i ovo srce što već davno jesi , zar ću išta reći ? Možda i nisi htjela , znam ja to ljubavi, vezani okovima obaveza , ozljeđujemo sve oko sebe - jer to mora tako !
I kažu mi da je ljubav samo žrtva !?!? Kako jadno , ni od ovog svijeta nisam očekivao takvu bezosječajnost . Ovaj bih život drage volje i bez straha , za ljubav svoju dao , ne kao žrtvu već kao radost da se može dati . Kakva je to žrtva voljeti nekog , ne molim vas , ne radite to !!!! Nikog nemojte voljeti ako je to žrtva , ni sebe . Ako vas ljubav ne raduje , mrzite , nemojte voljeti . Ako osim patnje , ničeg više nema , ljubav je mrtva , pustite je da na miru počiva , ne volite više !
I nek presuše mora , i nek prestanu kiše ... Neka se ni tko ne voli više ! Ako u zadnjem uzdahu , sreća ljubavi ne piše - čemu sve , ničeg nema više ! A , ipak ... Ljubavi moja - volim Te još više !
11.05.2009. u 15:14 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
ovo je tako tužno..srce mi se stisnulo kao da ga je netko čeličnom šakom stegnuo, a u oku su mi se pojavile suze..treba voljeti, lijep je to osjećaj, pa makar i boli..jer onda znaš da si živ..a život vrijedi..kakav god bio....
Autor: tajanad | 11.05.2009. u 15:19 | opcije
http://www.youtube.com/watch?v=n9yWHCxnBYE&feature=related
Autor: ivana29zg | 11.05.2009. u 15:43 | opcije