Vučji čopori, svakodnevnica i sjećanja.

"Govor mržnje" ili novi verbalni delikt
Mediji u Hrvatskoj postali su, ne kako je to u svijetu uobičajeno “četvrta vlast” i “sedma sila”, nego moćna vlast s velikom batinom koja je još uz to zaštićena determiniziranim mitom o “slobodi medija”. Na taj način blaženo je oslobođena bilo kakve odgovornosti. Rečeno rječnikom strategije, oni su dio internacionalnih snaga koje od “cijelog svijeta čine bojno polje”, ali za svoje zločine ne odgovaraju nikakvom sudu, ni sudištu, niti domaćem, niti Haaškom. Dok svojim djelovanjem jurišaju na suverenitet i identitet vlastite države, za sebe su prisvojili ono što se može nazvati “medijskim suverenitetom”.
Mediji i njihovi predstavnici su nedodirljivi, a novinari unaprijed sami sebe smatraju savršenim, nepogrješivim, i bezazlenim stvorenjima čije je poslanje učiteljevanje o mudrosti i životnom smisla. Novinari su u Hrvatskoj dodatno opterećeni bolešću efemerizma, jer i kad nešto objave što je temeljeno na izravno danim činjenicama to je tek samo kratkoročna prognoza, što i najbolje raščlambe, osvrte ili emisije čini bitno manjkavima. S druge strane, preuzeli su i ulogu novovjekih inkvizitora, nemilosrdnih istražitelja koji pod okriljem ideologije determinizma i tzv. “slobode tiska” smiju, nekažnjeno nuditi i prodavati laži, poluistine, smiju i mogu prešućivati i pretjerivati, natezati, podvaljivati, montirati, strvinarski i nekrofilno uništavati i čovjeka i vrjednote.
Upravljači determiniranog kaos dobro znaju da sloboda ne nastaje ni u novinama i na televiziji, jer je ona kategorija božanskog reda. Ali isto tako dobro znaju, da su mediji kao “meka sila” podesni za stvaranje surogata slobode, što se postiže tako da istinske i istinite ideje nemaju relevantni utjecaj. Postavši ono što su sada – stratište istine – mediji stvaraju virtualnu lažnu slobodu koja je za čovjeka prijemčljiva jer za nju nije potrebna nikakva žrtva.
U prividnom (lažnom) stanju slobode gdje narod nije spreman na žrtvu stradaju temeljne vrjednote, istina, pravda i poštenje, krepost, dobar ukus i konačno nacionalni identitet. Deterministi, za razliku od nepromišljenih i naivnih hrvatskih političara, ali i političara u zemljama “trećeg svijeta”, odavno su shvatili da sirovo nametanje “slobode tiska” služi samo širenju ucjena, pritisaka, senzacija i konačno kaosa kako bi se najlakše ostvario njihov naum o poništenju čovječje, nacionalne i državne slobode.
Sloboda tiska, dakle, može se reći, uopće nije nikakvo uzvišeno demokratsko dostignuće, poglavito ne u Hrvatskoj gdje je postala sredstvom ideologije determinizma. Bit svake ideologije sastoji u tome da umjesto čovjeka, jedne slike i prilike Božje, instalira ideju u čije ime se provode izokrenuti odnosi (n-1). “Govor mržnje” je primjer za to. On nije svojstvo onih kojima se pripisuje, nego naprotiv, pravi protagonisti “govora mržnje” su oni koji tobože ukazuju na njega. Raščlambom jezičnih formi i sadržaja tiskovina u Hrvatskoj može se dokazati ova tvrdnja.
Prvo, pod koji se zajednički nazivnik mogu svesti naslovnice Jutarnjeg lista, Globusa, Nacionala, Index.hr-a? Sve pomno odabrane infromacije služe za prikriveni, manje prikriveni, ali i izravni napad na vrjednote općenito, ali i ciljano na samu Hrvatsku, na njezin identitet i njezinu opstojnost da se kao demokratska i nezavisna država ne afirmira na političkoj karti Europe.
Drugo, kako nazvati (imenovati) rječnik kojim se služe komentatori i kolumnisti u tjednicima Globus i Nacional ili dnevnicima poput Jutarnjeg Lista (npr. Boris Dežulović, Mirjana Kasapović, Denis Kuljiš, Miljenko Jergović, Davor Butković, Jurica Pavičić, Srečko Jurdan, Boris Pavelić, Viktor Ivančić, Drago Hedl, Denis Latin, Marinko Čulić, itd.)? Što reći za rječnik takvih kolumnista i zastrašujućeg govora mržnje prema dvije temeljne vrjednote – hrvatskoj državi personificiranoj u prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, i duhovnoj vertikali hrvatskog naroda, Katoličkoj Crkvi?

ovakvu demagogiju je mogao jedino svojevremeno drobiti Marko Jurič, ovjereni javno bilježnički bezveznjak, kvazi G-man i opstruktor lažima na telki ex kolumnist globusa, sad blebeće u minornoj emisijici dvogled na OTVeju, da ne kažem dalekoprozor

Svak ima svoje veselja.Blog je mjesto tolerancije.Neko skuplja marke, netko novinske napise tendencioznog sadržaja.

demagogija, drobiti, bezveznjak, kvazi G-man, opstruktor lažima, blebeće, minornoj...

ailton, fali ti objektivnosti i niš drugo.Jedino kaj je očito je tvoj ideološki background...

Definiraj objektivnost i navedi nešto objektivno.

Tekstovi kritiziraju nametnutu objektivnost. Kritika onih koji odlučuju što je objektivno. Zato molim primjer i definiciju.

Objektivno bi bilo kopirati i pejstati sve moguće novinske zapise i očitovanja na tu temu, a ne samo desno orijentiranih novinara.Jednostrani stavovi me nikad nisu zanimali.Postoji nekaj kaj se zove tendencioznost.Ja ne pripadam nijednoj stranci i ide mi na keks neargumentirano pljuvanje.Kratko i jasno.

Samo se ti zabavljaj Ailton, kad te to već veseli...Puno je "prosvjetitelja" poput tebe oko mene, malo sam se pogubil, pa bum radije ostal na ornitologiji.Good luck...

npr., govori da samoprozvani "objektivni novinari" koji drugima lijepe etiketu "govor mržnje", pišu na ovaj način: Boris Dežulović (Globus, kolumna “Ugovor s đavlom”, slučajni uzorak): "u hrvatskom parlamentu su krpine i besmislovi; mafijaško-državotvorno plemstvo; cijeli crkveni
obavještajni aparat; samoproglašeni vitezovi okruglih stolova o Domovinskom ratu; …jer valjda još od francuske revolucije nije bilo takvog doprinosa ljudskosti zapadne civilizacije kao što
je to suđenje ubojicama-pobjednicima pred njihovim vlastitim sudovima (“Gospićka skupina”); dalmatinski domoroci; dva fašistoida (Rojs i Kovačević); To je hahazija – zemlja u kojoj se fašisti i šoveni najslađe smiju; od njih smo napravili heroje, prvoborce Domovinskog rata, i tako nasilje legitimirali kao društveno poželjno ponašanje; važno je samo dobro se potući, razbiti, zapaliti, opljačkati, prebiti, raskoliti, izbosti, iscipelariti, demolirati kamenovati, ubiti i teško raniti – sve u slavu domovine ko Hrvatske; hrvatski
desni državotvorci, oni što su osvojili najviše glasova – isti dakle oni što su svojedobno dizali desnice u zrak, zaratili s Bošnjacima, likovali nad egzodusom Srba; ima li kraja hrvatskom bezobrazluku i lopovluku; nepokoreni i nesalomljivi hrvatski sitnodžeparoški
duh; Balkan je Disneyland prema ovoj memljivoj tundri; ta hladna močvara; taj tužni mrtvi pejzaž u kojem opstaju samo lišajevi, beskičmeni mekušci, i besprizorne lopuže; to je zadnja granica
bezgraničnog balkanskog lopovluk-pašaluka; to je zemlja snage zlatnog žita i očiju boje mora, zemlja kratkih nogu i dugačkih prstiju – moja domovina, moja zemlja Hrvatska; kakva je to hrpa diletanata, hohštaplera, propalica i idiota – a sasvim moguće i četničkih agenata – vodila HV u Domovinskom ratu kad je nekoliko
desetaka tisuća pripitih četnika, rezervista i golobradih regruta
okupiralo trećinu zemlje koju je branilo gotovo pola milijuna stamenih vitezova; i odjednom eto ti naš dobnica ne samo čaralica nego i prevarant, lopov, hohštapler i koješta drugo, “Ambra” i “Fukara”, dva monumentalna spomenika hrvatskog paleofašizma, napisati debeli ukoričeni i duboko ukoričeni paleofašistički pamfletić; franjevačka državotvorna misao (samostan na Širokom Brijegu), ideja što će izroditi nezavisnu hrvatsku državu i njenog gvardijana Franju Tuđmana; projekt opće pomirbe i ujedinjenje svih Hrvata raspao se kao mjehur od meksičke sapunice, mržnja koja nas je ujedinjavala i nasilje koje nas je mirilo, ne pada snijeg da prekrije Široki Brijeg, nego da zvijeri pokažu trag; retuširanje vlastite crno-bijele slike, osobito njezina crnog spektra, Tuđmana i rezidiuma njegove epohe; Tuđmanu su državni interesi služili kao demagoški prirepak; Tuđman i njegova klika; desničarski nasrtaji;
Tuđmanove uhode, mitski utemeljitelj moderne hrvatske države, Otac nacije, Doktor, Poglavar, General, Generalisimus, Vrhovnik, Bismark, naš Japa, Ćaća, Njofra, Tuki, Tule, George Washington, Frane, Franc, František, Franjola, Frenki, dormitantium animorum
exubitor, i kako smo ga još zvali; Franjo Tuđman đman glavni je junak i
najnovijih haaških optužnica. ..." Jeli to možda primjer objektivnosti?

Ili ovako: Denis Latin (Nacional, kolumna Elementa Latina, slučajni
uzorak 2003.) – smradovi tuđmanističkog lopovskog koncepta; tuđmanistički karaval; tuđmanistički nacionalizam i izolacionizam; blato aktualnog desnila; Tuđmanova Velika Hrvatska, najokorjelija stečevina tuđmanizma; Tuđman i njegova komična špijunska ekipa; hadezeovska eskaha amalgama; tuđmanistički interesi; tuđmanistička i ostala radikalna desnica; balkanizirani
Tuđmanov populistički pokret; žrtva tuđmanističkog režima; jalovost tuđmanističke ideologije; Tuđmanova dvorska kamarila; pustopoljine Tuđmanove i Šuškove spomen-kosturnice; razorno rušilaštvo tuđmanizma; tuđmanistička korumpirana umrljana kamarila; preplašeni tuđmanoidi; Tuđmanova lopovska pretvorba; tuđmanistički koncept zadrigloga dinarskog hrvatstva; nihilistički
monstr-tuđmanizam: balkansko-tuđmanističko grotlo.... ?

Izvuci iz bilo kojeg teksta tvrdnju koja nije argumentirana. Imaš otprilike 100-a stranica.

Očito ne radimo na istoj frekvi.Objektivnost je spoznaja da je u novinarstvu sve jedan rashomon, i da "istina" ovisi o političkom backgroumdu
(obožavam ovaj izraz) autora.Ali ima novinara koji su lišeni kontaminacije ove vrste u većoj mjeri nego ostali.Meni samo nije jasno kaj hoćeš postići svojim blogom.Ne vidim da se raja baš nekaj oduševila.To ti baš ne spada na iskričin weblog.Imaš daleko ozbiljnijih foruma gdje ćeš naći dostojne recipijente.Kvak

Više bih volio pročitati neki tvoj tekst iz glave.Ovo kaj ti radiš tu je upravo jedno pranje mozga za one koji bi sve čitali.

Rekao si da ne voliš jednostrane i neargumetnirane tvrdnje. Izvuci tu tvrdnju koja nije usput i debelo i iscrpno argumentirana.

...imaš i tu "govor mržnje" na iskri...pa kaj?

Idem sad jebat, nemam vremena se s ovim bavit.Ak nisi učil logiku, nemrem te ja za jedno popodne naučit.

O ćemu bi se radilo u tom tekstu "iz glave"? i s kojim bi to umovima raspravljao nakon apisanog teksta iz glave? Koja bi to bila diskusija kada je nema niti nakon iscrpne analize a da bi se pročitalo treba dnevno odvojiti 2 do 3 minute?

i ja misim da je Latin sasvim argumentirano iznio svoje teze, kao i nespomenuti pejstani favorit autorovog prekrasnog bloga.ha ha ha

Da ne bi možda nakon teksta "iz glave" morali vaditi primjer iz tekstova koji nisu iz glave? Da ne bi govorili o stvarima koje smo negdje pročitali? Cemu onda gubiti vrijeme?

To bi bilo to. Pa tako danas imamo ljude koji su godinama bili prisiljeni čitati laži za lažima i kojima je mišljenje formirano i oblikovano. I takvi tutleki kada danas pročitaju nešto slično onome iz razdoblja ispiranja njihovih mozgova, kazati će: Da, slažem se. I tako, nakon što je na živim primjerima sve ovo dokazano, nastavljamo u revijalnom tonu.

"Triunfalan" pohod drkoholičarskog časnika što galopira pod barjakom "svrsishodnih informacija" koje su odraz kopirajućeg "umjeća" dotičnog gospodina.
Razvijati teme kroz reanimiranje odavno crknutih teza i sve ponavljati do iznemoglosti, graniči sa perfidnošću.Svrha skrivene poante je .......................???? Želiš nešto dokazati, potaći raspravu na esperantovom mrtvilu i strpati u sarkofag povjesti još jedan pokušaj "veleumnika" da pronese baklju osjveštenog svijetla kroz hridine obitavajuće tame i gluposti.A sada postupi po sebi svojstvenom načinu i obriši komentar, "junače" sa praznim koricama, bez mača samopouzdanja.

"Triunfalan", drkoholičarskog, "svrsishodnih informacija", kopirajućeg, "umjeća", odavno crknutih teza, iznemoglosti, perfidnošću, esperantovom mrtvilu, sarkofag povjesti, "veleumnika", "junače" sa praznim koricama, bez mača samopouzdanja, ...

Još jedan u nizu smislenih i detaljnih izljeva vitalnih informacija kakve svakodnevno čitamo u našim vrlim medijima.

Imaš čast razmjenjivati misli sa orginalnim izvornikom, bez ikakvih plegijata i pokupljenih fraza.Do sada nenapisano i nepročitano.

Pa štivo je toliko zanimljivo, smisleno i s pokrićem, da me podjsećaju na pisma austrijskih bauštelaca Feral Tribune-u.

Pronaći obrise proecirane slike što se lomi kroz prizmu IQ-a, je simbioza egzistirajućih mogućnosti.Ili ostajemo zauvjek zakinuti za orjentire shvaćanja koji se kriju u magli maloumlja. Nadahnuće je omča koja iziskuje žrtve, prosječnost mu je maćaha i razumjevanje majka.Bauštelski mentalitet je preteča ograničenosti, napiši mi nešto svoje, bez citiranja mediskih transakcija pokupljenih negdje uz put.