Emerald forest

Da , znao bih još voljeti ,glupo , ali nije li to poput vožnje bicikla - nikad ne zaboraviš . Ali kad jednom teško padneš , i nije strašno , digneš se , streseš prašinu i kreneš dalje . No kad se slomiš ...  Dugo , dugo poslije s čežnjom gledaš bicikl , no više ne sjedaš i ne voziš se . Više te plaši bok pada , nego radost vožnje .

A , i umori se čovjek od mnogo čega , potroši i tugu i suze , prestane strahovati , pomiri se sa svime ... I , ne voli više !

I pustinja procvijeta poslije ljetnog pljuska ; gdje nebi srce moje voljelo . Samo , ljubav je kad nekom vjeruješ bezgranično , nekako mi to više ne ide . Kad mi se nasmiješi netko , okrenem se da vidim tko je iza mene , na lijepe riječi odmahujem glavom - zar ja ?  Bojim se pogledati više nikom u oči , tko zna što se tamo krije , a srce mudro nije . Zavara ga sjaj i ljepota , i leti i leti , i ne boji se života . Samo ..." Na poljima od snova ne pušta se korijenje... "

Možda jednom , dok sunce gasne iz zelenih polja a crveni makovi u polju cvjetaju , dok slavuj svoju dragu zadnjom pjesmom uspavljuje ... Možda jednom opet bude proljeće , prići ćeš mi nasmijana kao nekad , i ništa si nećemo reći , sve je davno kazano i zna se . Priviću Te na grudi i poljubiti , u srcima našim zadnji otkucaj kao grmljavina pred oluju ... Vjetar što bijele latice zrakom leluja , ponijeti će i naše duše - zauvijek spojene u jedno .

ma bit će ljubavi... kako ne bi bilo? Želim ti je svim srcem:))

bit će opet...bez straha...samo voli i ne odustaj :))