One Memory

I opet se oči pune suzama, i još jednom nakon osmjeha... srce, koga ispunja jeka pjesama o propalim ljubavima. Riječi kristalne čistine zapljuskuju moje misli, kao i mnogo puta do sada. Dunje... na stolu, mirisne, ispunjuju postelju potičići tople uspomene. Tople, od ljubavi... tople, od dodira tijela, tople od slatkog vina s njenih usana... tople, od dva zaljubljena srca. Tako je sve prazno bez tebe, tako mirno i bez mašte kojom si davala život svemu oko sebe. Nema te da provučeš svoje prste kroz moje, nema te da zaliješ cvijetak koji tako si voljela, koji sada vene, kojeg sam ti dao bez pola latica na onom mostu toga kišnog popodneva kada si trčala sva uplakana negdje, izgubljena... samo da staneš, samo da se malo nasmiješiš... za mene. Podigla si pogled ispod mokre plave kapice i drhtavim usnama promolila, to je za mene? Skrila si ga pod kaputić kao majka dijete, kao da ti je u tom trenutku značio sve najviše. Sada promatram vodu koja odnosi svoje godine ispod istog našeg mosta gdje sam te i prvi put poljubio, vodu tamnu kao noć kojoj svijetla grada nisu davala niti malo nade, malo svijetla... Samo ti si to mogla. S tobom... sve je u sebi imalo iskru života. Pazi na sebe. I nađi ono što tražiš. Tako mi nedostaješ!!