KRATICA ZA DALJINU

...U tom slucaju, o cemu bi razmisljao jedan zuti list, padajuci sa stabla, otkinut jesenskim vjetrom?..
...I o cemu pak drugi list, jos uvijek zelen, pun soka i zivota, koji takodjer biva otkinut zbog presnaznog naleta vjetra?
...Popne li im se zeludac u grlo zbog visine s koje padaju?
...Ili razmisljaju kako se docekati?
...Ili pak se mire sa sudbinom, svaki na svoj nacin..?

Kako bi se osjećao list, izbrazdan životom, ne vremenom.Dok gleda drugi.Zajedno trepere na istom vjetru.Isto ih sunce prži.Ista mjesečina kupa.Na dalekoj grani, paralelnoj uz njegovu.Znajući da mu ne može blizu.Mora li tek samo čekati.Da zajedno i padnu.

Zna li lišće svoju sudbinu?