Dati dio sebe...

Bila sam danas u Mađi.Promatrala sam kako neki ljudi uživaju na kupanju, bazeni su tako mamili svjetlucanjem sunca na vodenoj površini.Ja sam prolazila pokraj toga, ograda me djelila od osvježenja.Na tren sam pomislila, eh bar da nema ograde, skočila bih obučena u bazen, jer očajno mi je trebalo osvježenje.Zatim sam sa svojim rođacima otišla na ručak.I ponovo vidjeh svijet kako uživa.Njemci u mirovini tako su ljepo opušteno pričali, mirno  šetali držeči se za ruke, a moji rođaci su se borili sa šniclama u tanjuru, kao da svijet oko njih ne postoji.Primjetila sam šareno cvijeće na balkonima, na rasvjetnim stupovima,djecu kako ližu sladoled, sveže obojane fasade novih kuća....a oni su i dalje raspravljali kako je klopa bila fantastična!Kuda ide ovaj život?!Oko šnicli u umaku, pohanih varganja,šopske salate ili su i ljudi tu negdje, samo ih pojedinci ne primjećuju od silnih delicija.... A onda ono pitanje i pogled u njihovim očima.Joj znaš, eto još uvijek se nisam udala, pa nigdje ne izlazim, nikog ne viđam.Pa naravno , mislim ja, kada je šnicla centar svijeta ;)))

ona od juneće ruže???:-))))

Da, baš ta prijatelju ;))), ali ja zeznula stvar, ja uzela pureću!

I pljeska je super, ali sa roštilja, mljacccc.Gle mene, i samnom se nešto čudno događa, e neću se ni ja udati ;)))

bome Ericca,sa ovakvim stavovima,nemaš puno šanse.:-))))))))))))))

Joj lonely ne znam šta ću, pomagaj ;))))Btw eq. čisto ludilo te secunde!

možda je kombinacija gledanja ljudi oko sebe i šnicle ne tanjuru ono pravo :))))))))))))) jer, niš čeg je preveč ne valja... dosadi :))))

a propos udadbi :)))) imam prijateljicu, par godina mlađa od mene, hodala s frajerom 10tak godina, pa se oženili i oko moje 30ineke okolina navalila sa spikom - pa jel ti misliš, pa kaj ti misliš, pa zakaj ne misliš (se udati:))))) a prijateljica mi veli - nemoj se udavati, oni koji ti to govore hoće te sjebat..... i ne poslušah ja nju....
a danas.... smo obje sretno rastavljene :)))))))))))))))))))))))

prema tome cure drage, pamet u glavu, kaj god da napravile :))

Ma zivot nije pravedan! Kada imam pred sobom frajera i sniclu, ma koja snicla! Cak mi ni cokolada ne odvlaci paznju! (A dobro, mozda samo malo..). Ali izgleda da nabasam na tipove koji bi radije zenili sniclu! (sa puno krompira za prilog)

Joj, ma šta reči na sve vaše komentare.Nasmijale ste me, a to volim ;))).A ja šnicli ko u priči, svaki dan, od svinjskih, junećih, purećih, samo sve su sirove ;((.Ma ne želim se više udavati, ono je bila šala mala.Dosta je bilo pakla, lupanja vratima, šutnje, odlazaka i četkica za zube.Oni koji su čitali moje logove znaju o kakvoj četkici se radi ;)).Ali šnicla u "dobrom" društvu UVIJEK ZA!!!A kako spojiti šnicle, krumpire, pohane varganje, šopsku slatu sa komadom koji sluša, čuje što mu je rečeno, mari za ono što mu je rečeno i još da je vjeran....moram potražiti recept u kakvoj kuharici pa vam se javim ;))))

Ivy, može club, uh, al bi nas bilo.Dečki plus cure, pola Iskrice, ako ne računamo duple nickove;)))

meni nije snicla centar svita..iskrica je...trenutno:-))

jednom ne tako davno napisah "ovaj svijet tek je vlika plačinka na tanjuru sudbine, mi smo tek pekmez što se prelijeva preko rubova tanjura""

čitajući ovaj blog, s šniclama u centru radnje još sam se jednom uvjerio koliko možemo biti jadni i površni. nije prvi put da Erica pogodi centar teme, pogodi u naše živote izravno i okrutno tamo gdje najviše smrdi, u sam centar gnojne rane.

Gdje nestade snage života, onog zdravog osijećaja što nas gura naprijed kroz život, zar smisao je svega prokleta šnicla, sirovo animalno punjenje trbušina. Zar toliko je malo ostalo noih koji primjećuju sviježe obojene fasade, osmijehe na licu klinca koji se do ušiju uvaljao u sladoled, zar nas je tako malo koji želimo preskočiti ograde koje je život postavio pred nas i uroniti u svaršenstvo slobode življenja, jednostavno uživati u svakom djeliću vremena maksimalno. Kada smo postali zombiji, priprosti strojevi unaprijed programirani, prokletom matricom koja nas tijera kroz život iz dana u dan, i gdje je nestala ona sloboda osijećaj da uistinu živimo. Zar čemo dopustiti da šnicla postane centrom našeg života, ili još nedgje duboko u nama spava davno zaboravljeni osijećaj slobode, i čeka da probude se davno zaboravljena sjećanja. Obojimo fasade naših života bojama duge i budimo ponovo slobodni uživati u životu, dovoljno je samo učiniti taj prvi korak, preskočiti ogradu i zaroniti duboko u naša srca i duše, iznova pronaći smisao i sreću u našim životima.


Uf pa ja znam ponešto provaliti osim provocirati na temu sexa. Napredujem :O))

equi, ja bum tebe fakat uzela za po doma, pa kaj bu bu :))))))))))))))))

ako zaista mislite otvoriti klub neudanih, javljam se i ja...čak ću se kandidirati za neku funkciju u klubu...jer, na kraju krajeva, niti sam bio udan niti ću se udati...nikada (hahahahahaha)

a, ne! na to ne pristajem.
ali sam voljan ispitivati ispravnost oblačenja navedene odjeće na svim članicama kluba...hehehehe

gazda, nikad ne reci nikad... jer nikad ne znaš kaj te čeka :)))))))))))))

što ne znači da možda ne bih probao....hahahahahaha

Joj kako ste mi se fino raspisali ;))Btw od danas se više ne koristi izraz "pogled ispod obrva" nego "pogled preko šnicle".

nekidan sam pojeo šniclu, nakon par godina. Stvarno mogu i bez nje