Emerald forest

Koračaš ulicom , i iako se čini da nemarno prolaziš , dobro paziš da ne pogledaš u mom smjeru . Tvoje Te misli odaju , k meni lete kao leptiri na livadu cvjetnu ... A , kad naše misli se sretnu , zar žao Ti nije, što pogled taj osta tek žudnja ?

Znam da staze su Ti vijugave i neravne, kamenje i trnje ... I teret Te stišće , i bura Te tuče - teško Ti je , nisam ni ja od juče ! Nebih da ništa od Tebe kradem , da se koristim Tvojom mukom . Ruku Ti pružam , i osmjeh želim da dadem ... Lakše je pustopoljinom koračati u dvoje ; znaš !?! Ali ako Te svi samo pomažu radi sebe , pogledaj - gleda li itko stvarno tebe . Ponekad je bolje da Ti i ne pomaže , netko tko Ti zapravo - laže !

Jesen, u svakom mom drvoredu lišće žutom boji , i laste nebom više ne kruže ... Još u meni ječe koraci Tvoji , kao da se meni tuže : Zašto me iz zagrljaja pusti ... Bez poljupca i bez "ljubljena" , da ne izusti ?

Bas lijepo....eto :-))))

Možda bi moglo i bolje ... Ne i iskrenije . Ovo drugo mi je važnije . :))

Da....vaznije je....

stvarno je lijepo....iskrenost se cijeni