sve je pod kontrolom, sad sam ja tu

Zarobio si dah u cvijet divljeg lopoča. Spremio mi ga u kosu da me grije do proljeća.
A onda je došla smjena straže kraljice pika i umjesto labuda probudila me sjeta.
Kad nebo prospe kišu naribane kore limuna vjerujem da će mi padati po trepavicama, i ne brinem da neće negdje jaki vjetar sa juga mi te opet donijeti.
A imam vremena, jer nijedna još kazaljka nije bila toliko brza da bi me pretekla. Kad se poklope onda se stvori sinergija. Od moje žile kucavice, do tebe, pomalo kukavice.
Ako sam te samo zasanjala (jer po svim pravilima postoji pravilo da se mašta pretace iz granicnog u beskrajno) onda je to samo možda bio odraz ogledala. Nekog starog filma sa novog ekrana. I ako je bio crno-bijeli, ovo je neka druga nijansa. Nisam pretjerala, nisam odmakla, nisam otišla, ali se nisam ni vratila.
I neka sam konfuzna. U tvojim uskim krugovima. Za neke emocije ne treba srce, potrebna je samo panika. Ona te nagoni da stvoriš instikte svojih iluzija.
Šaputat ćeš mi jednom sonatu koja još nije napisana. I dat ću da ti vidiš kako izgleda svijet kad si dovoljno daleko da ne doživljavaš. Jer samo malo odmaka otvara vrata razuma. A onda shvatiš da bez obzira da li stajao na početku ili na kraju priče, bez obzira da li si vrtlogu ili sjediš negdje na rubu oluje, bez obzira da li ti se tope jagodice na mojim leđima ili ti se ledi dah od mojeg pogleda... nikad nisam dovoljno daleko da ti ne budem okrepa.
Luda sam pomalo, kao i sve ono što si mi darovao. Pokoji ljetni pljusak, pokoji žestoki prasak (i sad se nasmiješi jer znam na što si pomislio), pokoju jastučnicu natopljenu suzama, i pokoju livadu punu žarkih cvijetova. Darovao si mi naslijeđe svih požuda. I Amorovu strelicu koja me za promjene vremena probada. Između trećeg i četvrtog pršljena, tamo gdje sam najslabija.
Pa ti se vratim da ti pišem besmislenost.
Sjedimo za istim stolom i jedemo čupavce, a onda se smiješ mojim zamazanim obrazima. Osjetim ti usne s kojih ljubim čokoladu. Nakon toga sam ti predaja. To mi pišeš na razglednicama, ostavljenim u raznim poštama. Adresa nepoznata.
Ostavljaš mi mjesta na slikama, da se na njima pojavim, da ponešto ispravim.
I lažem i sebe i tebe kad kažem da će jednom sve biti dobro. Danas i da dođeš ne bih više postojala. Okvire u ovoj slikovnici je druga ruka popunila.
...pričat ću ti i dalje da za tebe nema zamjene...da ti smirim savjest pred buđenje....

pak di si ti??

ovo je ravno savrsenstvu dira me u dusu hvala pametnim ljudima koji nocnoj pomazu da ljepse i mirnije prode

marina ko marina...negirala me skroz....:)))

:)

kaj se ceris,majstorice,si se morti ponovo udala?

sva sreća pa se nisam još nijednom udala

a s menom??

taj bi brak Kores i Papa poništio bez da uopće detaljno analizira razloge

Dobra večer Majstorice :)

oke,neg reci ti meni di si bila tako dugo?

hej angelver :)

vidim još uvjeik dobro majstoriraš.. jel se to tak veli? hm kak bi se to bolje reklo?

majstorišem :))

bleso :) je glavno da se siše.. pa makar i zrak na slamčicu

pletivo čupavo :))

alo mala...ti se pojaviš samo kad je čarli(ćorluka) u blizini)))...

ne nego kad nije u blizini, onda imam malo mira, inače me stalno nešto ljubi :))))