Emerald forest

Znam , eto padam ... I , ne nije me strah . Ljubav me moja čuva , i ako ništa od mene ne ostane , tamo dolje - ostati će ljubav . Jer nisam ni uzimao ni kupovao , ni grabio  ono što želim . Samo sam Te volio ovim malim srcem, što eto nažalost nezna lagati . I , ne nisam lud , ali kako da stanem voljeti jer to nije pametno , kako da si kažem - možeš ti bolje . Vidiš da Te vuče za nos , koristi kad treba , a ne sjeti se pitati - treba li tebi išta .

Zašto smo takvi idioti pa se kačimo za ovo kao da ovo jest stvarnost - sve je to samo dio sna . Pa što se onda plašimo sanjati ????? Zašto moramo graditi svoje sive živote, biti nesretni zbog nekog višeg cilja ? Kojeg ? Tko to tako usrdno želi da budemo nesretni , tko je to zaslužio da svoj život zbog njega uništimo . Zašto svaki osmijeh s lica svog skriti moram , kad nju vidim , zašto kad je dušom volim - moram da se stidim ? 

Mala moja , da samo na tren ovu ljubav smiješ vidjeti , zala bi - ovaj život uzalud nije . A , uvijek ću Te se sjećati , onih naših malih ludosti , pogleda što bi sjeverni pol otopili . Kako si u mom zagrljaju , kao mala ptica bila - i ne nikad me nisi ljubila ...

Oprosti , možda i pišem glupost i , nevidim ...  Ovo su posljednje riječi što ih tTebi pišem , ne i poslijednje suze ...

tužno i prekrasno napisano za nekog !
glavu gore , bit će bolje ...