Emerald forest

Evo me ... Koračam stazama ludosti , dosižem do krajnjeg besmisla i radujem se kaosu . Pomičem granice uzaludnosti , dodajem još malo nerazumnosti i okrećem leđa svijetlu . Rastjerujem ptice u sivim drvoredima , prkosim vjetru dok koračam neravnim putevima . Oči zastirem , ne ne želim vidjeti , svijetlo ni boje mi ništa ne znače . Pjev slavuja ne slušam ; kišnim danima bez šešira koračam , eto ...

Bez Tebe, ovaj svijet nastavlja teći mimo mene ... Ništa ne primjećujem , i nije mi žao cvijeća što vene - prolaznost . Isti oblaci što nebom plove , još jučer bjeli , danas samo olovom odišu . I mirisi više ne vuku sječanja na neka davna proljeća . Zauvijek , u tamne odaje spremljena , sjećanja ta tek u zadnjem času, vraćena će biti . Dotad ću možda i spavati , ali ne , neću sniti . Tebe !

ajde nije ti ništa popij par tuborga i za mene.

Ne pijem pivo .

o milorde, jeste možda za čaj ?

Rano je . Rađe nešto jače , otrovnije .

predlažem tekilu onda.