pisati pisma, pričati priče

Jer je to 17, odnosno 8, odnosno broj Učitelja - Saturna. Jednom sam napisala kako je "osmica - samo dvostruki obruč tuge". Odavno više nije tako. Odrasle smo - moja osmica i ja.
Bojiš se da ću te uništiti. Nemoj. Neću. Već sam to učinila, dragi. Tom osmicom koju ne razumiješ: odgovornost, obaveza, disciplina, mudrost, nešto što dolazi sporo i neumitno u naše živote. I onda - traje. Suočavajući nas s onom pravom stvarnošću, unutarnjom.
Da bismo promijenili okolnosti svoga života nužno je promijeniti način razmišljanja. Jer (čini mi se da je ovo još Einsten primijetio) "...istim načinom razmišljanja možemo doći samo do istog mjesta i istih okolnosti u kojima smo danas." Druge okolnosti i drugo mjesto zahtijevaju - drugo razmišljanje. A drugo mjesto je - mjesto iz snova:)
Reći ćeš: "Ali kod nas su sedmice u igri!" Točno. Svašta izazivaju te sedmice u našim životima. Kao mali bijeli anđeli slijeću nam na rame onda kad im se najmanje nadamo. No, tada su nam, izgleda, najpotrebnije.
Više ne pišem blogove o tebi. Iako ti to ne znaš. Kao što ne znaš da ni oni raniji blogovi nisu bili tvoji. A zakleo bi se da jesu. No, u koješta bi se ti zakleo, onako lažno i kad znaš da je lažno i kad misliš da nije. Uzalud ti pamet u vreći na ramenu kad anđeli još uvijek čekaju. Dopuštenje - da je otvore:)
Dobro ti poslijepodne, dragi. Vratila sam se. A bila sam daleko, daleko, skoro do Afrike. Crne i bučne, žive i razigrane. Dotakle me njezine kiše, žute i pješčane. Vidiš, boje su tako važne u životu. Svatko je od nas neka boja, po njima se prepoznajemo, zbog njih se ne zaboravljamo.
Dobro ti poslijepodne i uživaj u tv programu. Nije to ni tako loše: kutija koja govori i žena koja šuti. Nadam se da ćeš uspjeti u tome da se nikad imenom jedne ne obratiš drugoj!
Dobro ti poslijepodne, da. Barem nešto neka ti bude dobro u životu. Dok ti osmica ne naraste. Iznutra:)
P.S. Ovaj blog nema veze ni sa kojim oženjenim muškarcem ovdje. Onaj koji me, ovako saturnovski, nadahnjuje - nije oženjen. A budući da nisam sigurna ni da li je živ, najpametnije je zaboraviti pročitano. Hvala onima koji tako učine:)))

Pišeš o sebi :-)). I sebi :-)).