A tko si ti?
Mi smo ono što mislimo da jesmo. Sve što mi jesmo dolazi u postojanje sa našim mislima. Sa našim mislima mi izgrađujemo naš svijet. Buddha
Mislim da su me baš te riječi zainteresirale za yogu. Nabavila sam priručnike i krenula u duhovni preporod. "U boj, u boj", vikala sam kad sam pročitala par uvodnih rečenica. Zapela sam kod lekcije sa ogledalom... Naime...
Postavila sam ogledalo na istočni zid sobe, nalijepih mu na sredinu mali bijeli krug papira i krenuh u meditaciju. U priručniku je sve bilo lijepo objašnjeno: trebam se zagledati u taj papir sve dok ne ugledam svoj dupli odraz u "dubini ogledala". Zbog preklapanja ogledalnih likova. Zvuči jednostavno. Dakle, moram pogled fokusirati na taj papir... Ajde, de...
U brošuri nije pisalo što da radim kad se u mene zagleda ta ženturača iz ogledala! Gledala je zbunjeno, kao Alisa kad se našla u svijetu čudesa. Bijeli joj je papir stajao na bradi kao bradavica. Oči su joj bile bistre, vidjela sam svoje djetinjstvo kroz njih. U stvari, ta me ženturača mnogo podsjeća na moju majku u mlađim danima...
Bilo kako bilo – to nikako ne mogu biti ja!
Ili?
Nakon par minuta meditacije zadovoljna vratih ogledalce na njegovo staro mjesto. Baš sam faca… Savladala sam yogu u 5 minuta. Preporodila sam se! Pomirila sam se sa facom iz ogledala. Ženturača sam, e pa što!
28.03.2003. u 23:25 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar