... kako je lijepo znati poniziti se...
...nekad je potrebno...Nije da drzim dosadni sermon, nego jednostavno ne mogu izdrzati, a da ne opisem ponovo vidjenu poniznost na djelu...rusi sve barijere.Ostavlja te golog, razoruzanog...Ne porazenog, skroz suprotno...Poniznost hrani ljubavlju.Poniznost pred pocinjenom greskom nas podsjeca da smo ranjivi i nesavrseni...I kako je lijepo onaj osjecaj olaksanja...i snaga oprosta...I ponovni sjaj zajednicke medalje...ljubav nadomjestava mnostvo gresaka...
07.09.2004. u 20:20 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
:-O
Autor: dioklecian | 07.09.2004. u 21:33 | opcije
...Eeeeee, Simeeeeeee!
Autor: dioklecian | 16.09.2004. u 22:25 | opcije