Isti dan, malo kasnije
Ocito je nesto u zraku - mnogi ljudi koje znam pomalo su truljavi. Podsjecaju me na mene, i do sad sam bio dobre volje... Onda su me podsjetili na mene i poceo sam truliti - potrebna mi je izolacija, to je ocito - postao sam opet previse otvoren i podlozan utjecajima.
Na lice sam namjestio masku zlovolje. Oko ociju imam crnilo... Nisam spavao.
Problem je sto ljudi sebe u losem raspolozenju, nakon sto prodje, zaboravljaju. Ja sebe pamtim. I radim na tome i iz toga. I onda sam ja dezurni depresivac.
Glupost.
Ali ona nas okruzuje. Utkana je u drustvo - jedan je od obrazaca ponasanja. Glupost. Pozivam se na nju, a nitko ne razumije - vec samo kazu, "glupan".
Biram da krivim citav svijet, biram da vas smatram budalama, biram da gubim prijatelje i stjecem nove dok se ne potrose, biram tugu, biram bol, biram srecu.... Biram da krv potekne u zilama, biram da se jednom ne probudim usred zabokrecine dok krekecem s poznatim licima dan i noc!
10.09.2004. u 13:00 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara