ZLATNI KAVEZ






Jednom , još se moje srce sjeća , jednom sam s Tobom sretan bio . Od života ljubav bila je veća , a sutra mi reče : Ta sve tek si snio ! Crveni makovi u polju su cvali , i naranče cvijet u mom srcu još se bijeli . Da budemo sretni nisu nam dali , da otmemo sreću , ne, mi nismo smjeli !

Vidio sam mnogo ljepota , i toliko sretan zaista bio .Nikad nisam tražio puno a život uvijek još manje daje . Ne traje ništa lijepo dugo , brzo se svaki sjaj gubi ... Ipak , moja gorka tugo ... Ipak , samo se zauvijek - ljubi !

Zatočen , u svom zlatnom kavezu , nikad lijepe snove ne snivam . Nitima svilenim svezan u tom savezu , svaki dan sve više zlatom otrovan, bivam.Što ptici vrijedi dan sunčan i nebo plavo , ako joj krila visini ne lete ? Tako Ti i ja umirem , moja lijepa glavo , bez da me se oči Tvoje sjete .A duša u svili svaki dan vene , i neće nikad svoj mir naći ... Ne želim zlato , vino ni žene , da mi je načas u slobodu izaći . Ali već crni oblak ka meni ide , prignuće zemlji samo se glava ... Reći će oni što slabije vide , eno ga blažen u zlatnom kavezu - spava . Snovima crnim , bez daha i sjaja u oku , odletjeće duša na neku drugu stranu . Kao gavran u mraku duboku , nikada ja na zelenu granu !

14.08.2009. u 13:30   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar