KRATICA ZA DALJINU

..znas li gdje ide? Sigurno??

..u svim vodama??

Mogu li se brodovi birati? Ako jednom shvatiš da si na krivom brodu, možeš li prijeći na drugi?Ili i ti brodovi mijenjaju smjer i red putovanja.Upravljaju li oni nama ili mi njima?Najljepše je sjesti na palubu, uživati u pogledu i prepustiti se plovidbi.Ja sam jedna od onih koji naručuju mimo brodskog menija.I onda razmaženo sliježem ramenima kada mi kažu da to nemaju i velim...story of my life.

...ima li luke na vidiku?..Kad viknes "KOPNO!!", vikni iz sve snage, da te cujem, zelim zaurlati prvi od radosti, baciti u zrak svoju kapu, i pratiti je pogledom sve do mora...jer gadjam uzasno...ovo ce mi biti vec sedma kapa po redu koju nisam uspio uhvatiti...Ali, neka kape...Neka urlanja..Volim pristajati..Da bi opet osjetio car otiskivanja...

Kopno je preda mnom.Nekad tako daleko i egzotično, sada blizu.Na dohvat koraka.Strah je lanac od paučine, zagrljaji ga tope.

...ne boj se...Iskoraci...Vjeruj...Plaza je predivna...More bistro i puno ribe...Kolibica malo spartanska, ali sve ima svog cara...Krevet?...Velik...prostran i mirisan...satkan iz ljubavi...

Ne znam polako i s bistrim umom na ramenima.Ja bih iskoračila gdje ljestava za silazak nema, bacila se punom težinom u to more.Topila se njegovoj pjeni i plivala s ribama.Bez sigurnosne mreže.Bez obzira na poneki oštri, skriveni kamen na plaži.Bez obzira na raskrvavljeno stopalo koje sam udarila pri naglom iskoraku.Bez obzira na trnje ispod kreveta.Otvorenog srca i zamagljenih očiju.

..zasto?Ako ima toliko bola?...

Ljubav i bol rastu zajedno.