...

vec je 16.8...time flies...
ljeto lagano odlazi, jesen dolazi...

vjetar, lisce, onaj miris u zraku...

tuga, strah, depresija, sloboda, ljepota, praznina, ispunjenost, zivot, spokoj...

"Učini nešto danas, čega se to bojiš
nazovi telefonom nekog koga voliš
kupi novi kišobran i opet ga izgubi
stopiraj do Berlina, još jednom se zaljubi"

slusao sam massima nocas, jedna stvar...kasnije sam shvatio da je vec znam samo u izvedbi parnog valjka...
par stihova potaklo me na razmisljanje o jeseni, prolaznosti, svemu...
sad kad mozgam, nemrem se sjetit koja je to tocno stvar bila...

srpski rock band - stih - "nema jeseni bez lisca..."

i na kraju kroz glavu mi prolazi vjecni summer moved on...
jos jedno ljeto pri kraju...stare romanse iza nas, neke nove tu, prijatelji zaboravljeni, prijatelji nadeni, otvori prozor i udahni punim plucima...
sve cari zivota, bilo da patis, bilo da si happy, drago mi je da sam ziv...