...

Lezim u mracnoj sobi i slusam vjetar i sum drveca pod prozorom.

Nekako mi misli vijugaju i sjetim se djetinjstva i svih bezbriznih trenutaka. Ideja je bila imati dobre ocjene, cekati petak i igrati se s legicima preko vikenda.

Pocela je kisa...Nalazim se na Rabu, ljeto 1993 ili 1994 (vise se ni sam ne sjecam koja je tocno godina bila)...Vjetar puse, pocinje kisa...mirno cu spavati...drugo jutro ce more bit hladnije i dok ne smognem hrabrosti da se okupam, trazit cu cudne forme pijeska na plazi...

tipican pocetak...nisam dugo pisao, nije me bilo, svasta se dogadalo...

iz dana u dan se osjecam nekako prazno, nemam vise nekih ciljeva, ni volje...stvari radim po rasporedu koji sam postavio i nista se ne mijenja...

htio bih posao, cekam, saljem, cekam, saljem, ali toga nema...1.6. je njemacka, zivim za to i trenutno mi je jedina zelja da tamo uspijem i nikad se vise ne vratim u ovu mizeriju...

cijela sredina mi djeluje nekako depresivno, svi u problemima, nitko nista nema, racun ovaj, racun onaj....kad nisam okruzen takvim ljudima, okruzen sam onima koji se trude to ne pokazati...

dosadno mi je...

another day, another dollar...ako zelimo tako reci...ili mozda bi bilo bolje, novi dan, novi mail-odjeb...

vec mi postaje stvarno smijesno...nekako ne vjerujem da sam bas toliko los da ne mogu naci posao...
sad sjedili na cugi, pricali, nitko nema posla...niti jedna sfera, sve je nekak usporeno...

malo plasi cinjenica da stojim na istom mjestu, a vrijeme ide...saljem molbe, cv-e, portfolie, komuniciras, pitas...posla nema...

glupo...

druga stvar koja me strasi je kolicina ozenjenih/trudnih oko mene...ne zelim ostariti, ne zelim to...

cudno neko vrijeme...

svako malo na playlisti zavrsi azra...pitam dal je zivot onda bio stvarno jednostavniji, ljudi normalniji...da li uopce ima smisla to komparirati...sve se mijenja pa tako i mi...jucer, danas, sutra...

na kraju ti ostaje nistavilo i dani i ko prolaze bez razlike...

cudno....

glup osjecaj...don't know what i want...

kako mi neki ljudi mogu dignut zivac...

iskrenost, iskrenost, iskrenost...na kraju te to sjebe vise od bilo cega...
ne volim to...

and so, what's been up?

ljeto je proslo bez milosti...ljudi su se vratili u grad, sve se ponovo pokrenulo...nekako sam preferirao mir i spokoj koji je trajao preko ljeta...nervoza, brzina, rokovi, here we go again...

natjecaj jedan, drugi, treci...vec mislim da ce kraj godine doci samo tako...

malo sam rastrojen...neke stvari jako tesko prihvacam...

kako je moguce da na parkirnom mjestu za invalide uvijek budu parkirani mercedesi i bmw-i? nije mi to jasno...
zasto je danas smisao zivota samo pokazati drugima koliko imas, dokazati da kao imas nesto (iako realno, jedno je slika prema van, a drugo istina)...

razina uspjeha se mjeri kroz to koliko si dobro smuljao nekog, obogatio se ne radeci nista ili koliko su ti roditelji ostavili?

ne znam, cudno i tuzno...dal se onda priklonit tome, ulizivati se hrpi primitivaca i kuraba u dupe samo da bi dobio posao?prokurvat se totalno i ici protiv sebe samo zato da bi uspio? just go with the flow? malo mi je tesko tako nesto...

koza mi se opet pogorsala...vise ne znam koji je razlog...koji je sad stres? radim sto volim, nije da imam neki pritisak, a stvari opet idu na gore...

ponekad se zapitam kolko cu dugo zivjeti, zbrojim sve stvari koje radim tijelu i imam feel da nece bit predugo...nikad nisam pusio one fore "stres ubija", ali u zadnje vrijeme ozbiljno mislim da bi mozda bilo bolje da se manje nerviram oko stvari koje me muce...

ali jbg, ne mogu podnijet nepravdu, a nazalost je to svakodnevnica...

bojim se da nisam za veze, ne mogu se zamislit u zajednickom zivotu s nekim, trebam svoj prostor i svoj mir...
1.10. bi kao morao donijeti odluku....na prvu ruku, cini se smijesnim, donio sam ih vec 1001, a s druge strane imam osjecaj kao da te bit jedna od tezih u zivotu...odaberes put i pratis ga...nema ravno, samo lijevo ili desno....a ja bi tako htio ravno...

cudno...pun mi kurac spodoba kojima je sve u zivotu servirano...
posla i dalje nema, whooohooooooo, zapravo ima posla, samo nema place...
stvarno se iz dana u dan pitam sto se dogodilo s vizijom zivota koju sam imao...

it's all about conneting the dots...great, but what if i can't even see my dots?

subota navecer, jos jedna u nizu, ostajem doma i radim...prijatelje sam zapostavio jer mi se nekak nedaju slusati njihove price o divnim zivotima koje vode...

dani su postali isti...


"All I want is your understanding
As in the small at of affection
'Why is this my life?'
Is almost everybody's question

And I've tried, everything but suicide
But it's crossed my mind

I preferred peace
Wouldn't have to have one worldly possession
But essentially I'm an animal
So just what do I do, with all the aggression?

Well, I've tried, everything but suicide
But it's crossed my mind

Life is a one way street, ain't it?

If you could paint it, I'd chalk myself going in the right direction
So I go all the way, like I really really know
But the truth is, I'm only guessing

And I've tried, everything but suicide
Ohh, but it's crossed my mind, just a thought

It's even dark in the daytime
It's not just good, it's great depression
When I was lost I even found myself
Looking in the gun's direction

And so I've tried, everything but suicide
But yes, it's crossed my mind, but I'm fine"


cekam jesen...onaj miris paljevine i magle u 6 popodne...sjecam se bake i dubrave...peceno kestenje i setnja po zrinjevcu...osjecaj suhog lisca pod nogama... mozda glupe klisej impresije, ali svaki put se vracaju, sve jace i jace...

ljeto, zagreb...grad je nekako smireni, nerijetko pozelim da tako i ostane...

iz dana u dan sve manje i manje stvari razumijem, sve vise me stvari dira i muci...

mrtva tocka, nema kretanje ni u kojem smjeru...feeling kao da samo plutas i ides kamo te struja nosi...osjecam se beskorisno i jadno, zelim puno toga, a malo tog je dostupno...

stvari u koje ulazem su me dovele do nekog zasicenja i nemam vise ni zelje ni volje ni motiva za odrzavanjem toga...
ponekad se pitam cemu trosit vrijeme na to...uzmi zadnje novce, sjedni u park s bocom neceg i pusti da te zivot prode...

nema vise ni dobre glazbe...

da, ljeto u zagrebu...dosadno...

glava me boli...need sleep...

ljeto, zagreb...grad je nekako smireni, nerijetko pozelim da tako i ostane...

iz dana u dan sve manje i manje stvari razumijem, sve vise me stvari dira i muci...

mrtva tocka, nema kretanje ni u kojem smjeru...feeling kao da samo plutas i ides kamo te struja nosi...osjecam se beskorisno i jadno, zelim puno toga, a malo tog je dostupno...

stvari u koje ulazem su me dovele do nekog zasicenja i nemam vise ni zelje ni volje ni motiva za odrzavanjem toga...
ponekad se pitam cemu trosit vrijeme na to...uzmi zadnje novce, sjedni u park s bocom neceg i pusti da te zivot prode...

nema vise ni dobre glazbe...

da, ljeto u zagrebu...dosadno...

glava me boli...need sleep...

proljece...vec dobro poznati miris u zraku, zrake sunca i playlista koja uvijek za sobom povuce neku impresiju...sjetis se ljudi koji su ti prosli kroz zivot, sjetis se dogadaja, zgoda i nezgoda...nostalgija...

htio bih sjest na onaj kameni zidic na hvaru, gledati brodove kako uplovljavaju i isplovljavaju iz luke...razbit rutinu...

nedavno sam slusao govor jobbs-a...it's all about conneting the dots...ima nekog smisla u tome...povezati tockice, samo kak ih povezati kad nisu vidljive? da li ce ikad postati vidljive? ili jos bolje pitanje, da li ce postati vidljive na vrijeme...

shvatio sam da vise nemam tolerancije kao nekad...onog trena kad osjetim da me netko pocinje maltretirati minimalno, micem se...nemam volje za nicije gluposti, uvijek cu rado pomoci, ali zelm imati svoju slobodu...ne svida mi se to jer kako je krenulo, nece dobro zavrsiti, ponistit cu neke osobe koje mozda ne bi trebao ponistiti...

bio sam na kuglanju...predobro je bilo....

ah, da , famozni split...mec sam izgubio...glupan, da sam malo vise slusao, mozda bi bilo drugacije...nema veze, skola za ubuduce...kako bilo da bilo, neopisiv osjecaj, adrenalin kao nikad do sad...

u zadnje vrijeme sam u potrazi za nekom ultimate D pjesmom, al nema nista na vidiku...pretrazivanje se svede na preslusavanje i loop-anje vec svi pozndati i dragih stvari...steta, bas bi zelio nesto da se navucem...

so, what's been up?

split, izgubljena borba...glupan, trebao sam vise slusati...a nista, skola za ubuduce...

odmaram, spavam normlano, jedem...za 2 tjedna opet ring...valjda ce bit bolje nego ovaj put...

faks, posao, burza...nema niceg...prelose...masu puta razmisljam da te neka stvar poput diplome moze toliko veseliti, a onda kad vidis da ti ona zapravo nista ne znaci, raspolozenje se okrene za 180...pretuzno...

sve u svemu, ako nista, veseli me ovo vrijeme...sunce, proljece, sve se lagano budi...lijep osjecaj...

gotta find a job...


"Someone falls to pieces
Someone kills the pain
Spinning in the silence
She finally drifts away
Someone gets excited
In a chapel yard
And catches a bouquet
Another lays a dozen
White roses on a grave
Yeah...

And to be yourself is all that you can do
Hey...
To be yourself is all that you can do

Someone finds salvation in everyone
Another only pain
Someone tries to hide himself
Down inside himself he prays
Someone swears his true love
Until the end of time
Another runs away
Separate or united
Healthy or insane

And to be yourself is all that you can do(all that you can do)
Yeah..
To be yourself is all that you can do(all that you can do)

To be yourself is all that you can do(all that you can do)
Hey...
Be yourself is all that you can do

even when you've paid enough
been put upon or been held up
with every single memory of
the good or bad, faces of luck
don't lose any sleep tonight
i'm sure everything will end up alright
you may win or lose

But to be yourself is all that you can do
Yeah...
To be yourself is all that you can do

Ohhh...
To be yourself is all that you can do(all that you can do)
Ohhh...
To be yourself is all that you can do(all that you can do)
To be yourself is all that you can--
Be yourself is all that you can--
Be yourself is all that you can dooooooohoooo"

treniranje ujutro, treniranje popodne...ako ne zgorim do drzavnog bit cu prvi...not....


dosadno mi je, htio bi neki posao...
bio jucer na burzi, pretuzno..jad i bijeda...

uglavnom, svim tetama sve najbolje za dan zena...

ponedjeljak...
slazem neke zaostatke, vizualizacija obiteljske kuce V...bilo bi krasno da jos znam sto tocno trebam napraviti...neodlucni investitori...

trening, grad, cuga, odmor...gps i magarci...

nisam dugo pisao...
what's been up?
diploma, faks, nula posla...
treninzi, ma zapravo klasika...

svasta nesto, cudna ponasanja nekih ljudi, mozda jos cudnija moja ponasanja...

shvatio sam da vise nemam volje svadati se i raspravljati o bilo cemu...zivot je nekak prekratak za to, onog trena kad mi se nesto ne svida, kad mi nesto sto bi trebalo bit ugodno postane naporno, micem se...

promocija je za 2 dana, nemam uopce volje ici...ne vidim smisao stajanja tamo i slusanja kak smo mi ovo, kak smo mi ono...realno, at the end of the day, bit cemo nezaposleni...
pretuzno zapravo...

znaci burza...
ako nista, barem mogu trenirati normalno...whuppy fuckin' do...

"...''Ti i ja" je temeljena na stvarnim likovima, radi se o aktualnoj, živućoj vezi, mojoj vezi", pojasnio je Aljoša, autor pjesme i vokal grupe, sugerirajući kroz pjesmu kako nema savršene veze jer je svaka posebna, intenzivna i sa svojom dinamikom."

da, otvorio sad malo one everyday glupe sitove i bum...hit me hard...

...ti i ja smo nesto drugo, neodredivo...

opet ode noga...11.12 je trebala bit rijeka, ali ocito da ce borba morati pricekati...steta, bas sam se veselio ringu i batinama...

malo smijesno...

dobio sam knjigu "YES IS MORE"....zanimljiv koncept, zanimljive slike, na prvu ruku i tekst djeluje uzbudljivo...ne kao tipicno teoretiziranje o klasicnim glupostima i filozofiranje o pojmu crne i bijele kocke...

htio bih snijeg...

bratu sutra rodendan...sjedi za kompom i igra svoje igrice...sto da mu kupim, ni sam ne znam...

pisem cv na eng u nadi da cu ga poslati na par lokacije i pokusati spasit zivce izlaskom iz ove ocajne drzave...htio bi napraviti nesto kreativno, da iskace, ali nemam bas ideje...better sleep on it...

obzirom da je tek pola 1...17.esti je poceo, ovo ce biti kratko...

nisam ni mislio pisati nista, al me sad susnulo...

"daj mi link na svoj blog. želim to čitati." iz vedra neba, samo tak...ok, ne kuzim zasto...cinjenica da javno pisem nesto sto zapravo mozda i ne zelim da drugi citaju...ma trabunjas gluposti, opet se nastavlja na pricu od proslog zapisa...

hmmmm, dakle, pocinje se radit diploma, svada s starim oko vec dobro poznatih gluposti...
ne kuzim zasto ljudi ne mogu prihvatit neke stvari vezane uz pojedine osobe...jbg, neke dane ne volim, ne volim ljigi ljigi gluposti i pizdarije kojima se drugi vesele...ne vidim smisao da sve stane zbog neceg...just a normal day, just like any other...

ali on, s nekolicinom jos drugih aktera, u mom zivotu uporno pegla svoj film i redovito dovede do glupe svade...ne shvacam to, prihvatite me takvog i ne pilite....

11.12. se priblizava...ponekad se osjecam totalno fora, nabrijan, zeljan tucnjave, natjecanja, lupanja, ali isto tako ima dana kad mi se zivot zgadi cim vidim faking kaciju i osjetim prvi udarac u glavu...ali dobro, samo biramo putove koje odaberemo, pa nema smisla cendrati....

vidio sam prijatelje jucer...ekipa iz srednje..bas mi je bilo drago, vex, enisa, marijeta & me...i kuhano vino...pricali o starim danima....proslo je 15 godina...15 faking godina od dijeljenja klupa, povlacanje kosa i glupiranja...pokusavali smo se sjetit imena drugih ljudi, nazalost, nije bas islo zeljenom brzinom...odrasli smo...

mladi i glupi, najpametniji, bez ikakve dileme i trunka problema na umu...

nesto sam jos htio napisati, al ...ah da...

"...u mraku na zici, bez ravnoteze, bez zastitne mreze..."

noc/jutro...

jucerasnji/današnji dan u duhu vatre...wake up call / thinking mod / feelin' down & stupid mod / ...

zelim snijeg...

Gasim svjetlo
Ništa nije kako treba
Možda pričat ćemo sutra
Okrećem ti leđa
Bez laku noć

I gasim svjetlo
Kasno je da čitaš
Pokvarit ćeš oči
Svi junaci tvojih knjiga
Ne mogu mi ništa

Gasim svjetlo
Naša igra je preduga
Ostao sam bez pijuna
Sad nema načina
Da spasim kraljicu

I svjetlo za nas
Mi smo dva akrobata
U mraku na žici
Bez ravnoteže

Gasim svjetlo
Još dugo budni smo oboje
Svatko na svojoj strani kreveta
U sebi vodi male ratove

Ja gasim svjetlo
Pravim se da je pregorilo
Točno u ponoć odzvonilo
A gdje je vatromet?
Ma gdje su konfete?

I svjetlo za nas
Mi smo dva akrobata
U mraku na žici
Bez ravnoteže

Sad dobrodošlo bi
Svjetlo za nas
Mi smo dva akrobata
U mraku na žici
Bez ravnoteže
Bez zaštitne mreže

Sad dobrodošlo bi
Svjetlo za nas
Mi smo dva akrobata
U mraku na žici
Bez ravnoteže

Sad dobrodošlo bi
Svjetlo za nas
Mi smo dva akrobata
U mraku na žici
Bez ravnoteže
Bez zaštitne mreže


zelim miris vatre i spaljenog suhog starog drveca...

zelim maglu, odvojen staklenim box-om od svijeta - moj koncept mood box-a..."A mood is a relatively long lasting emotional state."...napravit cu to...

over & out...

pozdrav kobri ako ce ikad ovo citat...cudna cijela neka prica...