Neki ljudi u odjelima...
...motaju mi se glavom - uglavnom su bosi. Ne znam kako da ih iskoristim.
ali znam da necu citati odabrane kratke hrvatske price iz 80-tih i 90-tih... Pokupio bi previse.... sranja.
Pomalo glupava tvrdnja da sam ja normalan samo u nenormalnom svijetu pronasla je, zacudo, plodno tlo u 2004.toj. Repetitio est mater studiorum.
Godine nose svoje... iako ih je u mojem slucaju malo, ipak donose i odnose.... Sad mi treba vremena da vidim svijet oko sebe bez racuna, posla, odnosa, gladi, bolova u ledjima, birokradskih problema....
I tako sam gledao u kanjon...gledao i gledao, na zalost svjestan da ne mogu da ga vidim - vidio sam ljude, cuo sam glasove, razmisljao o psiholoskom profilu slobodnih penjaca, o svojem prijatelju i njegovoj bezgranicnoj sebicnosti, a zelio sam samo gledati u kanjon.
S vremenom, nesto umire u nama.
13.09.2004. u 9:59 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara