pisati pisma, pričati priče

Život je sav od početaka, samo smo mi - na rubovima. Skupljamo se, kao suknja u nabore, kao ptice - u krletke. Koje onda, domom zovemo:(
Sutra, preksutra - upoznat ću te. A već volim tvoje poruke i ono oblo slovo koje ponavljaš u ovoj priči.
Sutra, preksutra - upoznat ćeš me. Popit ćemo kavu, sok, prekrasno oblikovanu bočicu nadolazeće jeseni. I pričat ću ti kako sam ozdravila, od njega i od upala. Znat ćeš da govorim istinu. A kad provučem ruku kroz onaj izdajnički pramen kose, nasmijat ćeš se poput svih dječaka mog života, u svakoj igri skrivača dječaci otkriju snagu.
Sutra, preksutra - postat će danas. A to je sve što imamo, dragi. Pravo malo bogatstvo. I samo jedno hoću, samo smijeh, samo radost. Samo grozdove smijeha dok to sutrašnje i današnje bogatstvo budemo pretvarali u - jučer:)))
Sutra, preksutra - otvorimo bočicu. Neka nam osunčanim tijelima jesen prospe svoje žetvene mirise. Svakom prema zaslugama, kažu. Da, zaslužila sam te. Zaslužio si me:)))
Ljeto je bilo tako teško.

I opet počinje :-)). Jesen :-)).