Dnevnički zapisi malog zelenog brodolomca izgubljenog na Zemlji

Iskreno govoreći, godišnji odmor uopće nisam zaslužio. Tijekom radnog vremena sam uglavnom surfao po Internetu,čitao vijesti na različitim portalima i gledao kako se ljudimeđusobno vrijeđaju po forumima. Jedino u čemu sam se istinski iskazao bilo je redovito podizanje plaće sa tekućeg polovicom svakog mjeseca. U takvom radnom raspoloženju i okruženju saznao sam da imam pravo na nekakav godišnji iako sam se zaposlio tek ove godine.Isprva sam se dvoumio da li da ga uzmem ili ne jer pokušavam uvjeriti svoje poslodavce da naporno radim, ali da su oni, eto, zadali pretežak radni zadatak za jednog početnika. Dok sam se tako dvoumio, neki poznanici su me počeli nagovarati da idem sa njima na more i da će mi oni pomoći da se malo opustim, tako da ne budem ovako ukočen i zgrčen kao sada. Mislim,ja imam čudne ideje, ali kada čujem ovakve nebuloze , malo se počinjem bojati za budućnost ljudskog roda. Ja da se opustim...he, he, he pa to je smiješno do bola.No kako na moru nisam bio skoro 10 godina, prihvatio sam tajpoziv, pogotovo zato što su oni sve organizirali jer, budimo iskreni, ja bez tuđe pomoći nisam u stanju naći izlaz iz Zagreba.I tako smo mi lijepo živi i zdravi stigli do mora i smjestili se u hotel - ponos domaće turističke ponude. Hotel se, naravno,prigodno okitio sa puno zvijezdica i bio bi super-ultra-turbomoderan kada bi sada bila recimo 1970, a ne Y2K4 godina i kada se iznad dasaka na stropu ne bi nazirale raznorazne instalacije napravljene u radionici lokalnog fuš-majstora.Naravno, u hotelu je bilo i svijetlih trenutaka. Osoblje hotela je bilo tako dobro da su nam čak dopustili da biramo što želimo jesti. Na žalost, ja sam se svaki dan zajebao pa sam uzeo jelo sa zvučnim imenom. Takva jela su uvijek dolazila u maloj porciji pa sam uglavnom ostao gladan. Tak' mi i treba kada vjerujem reklamama. A moj stari mi je 100 puta govorio da ne vjerujem tim sranjima.No dobro, na more sam ipak došao zbog sunca i mora pa je hotel najbolje ostaviti po strani. Ali tu su me čekala nova neugodna iznenađenja. Ekipa sa kojom sam došao na more se maknula iz Zagreba samo zato da bi mogla SJEDITI U BIRTIJI VEĆI DIO DANA !!! Možete li to zamisliti ?Kada su se konačno uspjeli odvojiti od šanka, svi skupa smo otišli na ono što se naziva plažom. Dakle, domaćini su se malo zabrinuli da se strani gosti ne ozlijede na grubom dalmatinskom kamenu pa su plažu odlučili malo urediti na balkans... ovaj, mislio sam reći hrvatski način. Par stotina kubika betona i plaža je postala ravna k'o aerodromska pista.No dobro, tko jebe plažu. Ja volim gledati žene, a ne hrpu kamenja. Ali.... sve žene su bile u normlnim bikinijima šugavih boja. Čak sam vidio nekoliko žena u jednodjelnim badićima. Kaj to još postoji ?!?!?! Prošlo je skoro tjedan dana prije nego što sam vidio ženu u tangama i gole sise. Biti će da sam opet išao na krivu plažu.Međutim, na večer su žene bile puno liberalnije. Grad je bio pun žena sa dubokim dekolteima i prozirnim bijelim hlačama ispod koji su se jasno vidjele obavezne tange. Bilo je tu i bolesno kratkih minica, vrućih hlačica i onih ubitačno seksi štikli koje se vežu sa isprepletenim vrpcama prema koljenu. To nije odjeća za izlazak u grad već odjeća za privatnu zabavu koja završava višednevnom orgijom ! A ja sam naivno vjerovao da živim u zemlji koja je konzervativna i katolička.... Strašno !! Štoradi naša policija i Crkva? Kamo su nestali Križari i Inkvizicija ??Šetam ja tako gradom, okružen gomilom bujnih grudi, čvrstih guza i duuugih depiliranih nogu i mislim si kako su mi sve te žene od nekud poznate. Glavom su mi počele strujati misli poput " Jaaako dobra " i  " Iznadprosječna " i tada mi je sinulo: " To su sve cure sa Iskrice ! ". Najprije mi je bilo malo čudno da gotovo niti jedna nije govorila hrvatski, ali sam se onda sjetio da su žene sa Iskrice iznimno nadarene za strane jezike i da je poznavanje 3 strana jezika minimum na Iskrici. Tako dakle cure. Više vam nisu dovoljno dobri domaći spigani ljigići poputmene već ste se bacile na zavođenje bogatih evropljana, a posebno onih ušminkanih i zrihtanih digića-ljigića. Zbog toga sam se svaku večer depresivan vraćao u hotel i tamo uzimao svoju dnevnu dozu antidepresiva - striptiz iz ponoći na satelitskoj. To je bila jedina svjetla točka mog godišnjeg.Osim što sam se kupao i gledao polugole žene, našao sam nešto vremena i za kulturno uzdizanje. Ukratko, moja ekipa me prisilno odvela na razgledavanje nekakvih zidnina iz bog-te-pitaj kojeg razdoblja. Naravno, zid ne bi bio zid kada se ne bi našao Nepoznat Netko tko je smatrao da bi tu hrpu kamenja trebalo malo osuvremeniti pa je sprejem napisao DINAMO -HOOLIGANS - TRNJE i još dodao slovo U sa križem u sredini. Vjerojatno kao svoj potpis. Dotičnog "umjetnika" nije zasmetala niti starost tog zida koji je očigledno bio sagrađen dok su još njegovi preci živjeli na bukvi i jeli banane ili neke slične plodove.Nakon tri dana boravka na moru, ekipa sa kojom sam došao bila je na rubu sloma živaca ( he, he, he još su dugo i izdržali samnom). Pokušali su mi relativno diskretno dati do znanja da sam naporan i dosadan. Ja ih, naravno, nisam baš najbolje shvatio jer sam priglup i sve sporo shvaćam, pa sam im uzvratio svojom debilnom ironijom jer sam mislio da me opet zajebavaju. E onda su oni jednostavno eksplodirali i sasuli mi eksplicitno sve u lice. Tak' mi i treba kada na more idem sa ljudima koje ne poznam baš najbolje. Trebao sam ići sa svojim prijateljima. Na njihove uvrede sam se ipak navikao. Na krajusu se nekako smirili pa je odmor do kraja protekao u neštomirnjoj atmosferi. Međutim, najveći šok sam doživio večer prijepovratka u Zagreb. Išao sam kroz parkić prema rivi i ugledao dvije mlade lezbijke kako se ljube. U usta !!! Koji je to bio šok ! Tako nešto se može dogoditi samo meni. Mislim, maknem se iz Zagreba da ne gledam lezbijke kako se u javnosti zaljubljenodrže za ručice i naletim na dvije koje se ljube na javnoj površini.Pa to je skroz za popizdit'. Iako je već bilo priličnomračno, meni se skroz smračilo pa sam jedva oteturao do rive i skoro pao u more prekriveno uljem iz glisera ekološki osvještenih Evropljanja. Jedva sam dočekao povratak u Zagreb.Od prošlog tjedna sam opet na svom radnom mjestu, uništavam si oči buljenjem u monitor, uspješno treniram hemoroide i smišljam kako da zadržim posao da bih se i iduće godine mogao brčkati u moru. Za sada sam zaključio samo da bi mi bilo najbolje da odem sam na neki pusti otočić kako bih izbjegao prevelika uzbuđenja i stresove za moje jadne, tanke živce. Samo da kojim slučajem ne zalutam na otok Lesbos...