Ostanes bez rijeci...

....i osjecas se kao budala. Jer osjecas sto zelis reci, a ni sam nisi vise siguran je li to laz. I gledas joj u oci - trazeci nesto.... A ni sam ne znas sto, jer kako god se izvukao iz situacije, trenutak tisine koju je tvoj zadatak bio prekinuti iskrenim odgovorom zarezao je duboko u njezno (a na prvi pogled cvrsto) tkivo susreta i nepovratno zakacio lisajeve i parazite sumnje, razocarenja i slicna, nezgodna bica za, misljenje o tebi i smislenosti vas...
Ides dalje, znajuci da neke stvari ne mozes popraviti, a ide dalje jer je jos dalek put do posljednje stanice koja obecava mir.

Patetika;)

15.09.2004. u 10:08   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar