Poslije ponoći

Ponekad se pitam hoću li prestati tipkati o jednom te istom. Uvijek, uvijek ista tema. Nickovi, ono iza monitora i nicka, ono ispod ili iznad. Sve što skrivamo ili ne skrivamo, što pokazujemo, što mislimo da ne pokazujemo :-)). 
Dugo sam tu. Dugo sam i na netu, računajući isključivo društevene sajtove, k'o da se krećem po drugačijima. Tu i tamo koji tutorial, googlam pod obavezno, a ostatak provodim na ovom ili sličnim okupljalištima. 
Što time želim reći? Pa, Iskrica mi je već dugo jako, jako nezanimljiva :-)). Neću reći da sam prošla sve niti to želim ikome :-)). Ali, sve se ponavlja. Možda sitne razlike, u suštini isto. Svojedobno sam tvrdila da Iskrica nema veze sa ljubavi, seksom, ikakvim spajanjima u dvoje, nego da je to bijeg od samoće. Nemamo kome opisivati što nam se danas/jučer/nekad davno dogodilo. Ne možemo biti sami sa sobom pa navlačimo nekoga/neke da nam pomognu :-)). 
Jesam li u krivu? Negdje na pola puta. Ima bijega od samoće, ima potrage za srcu srodnom dušom (koji kretenski izraz :-)) ), ima želje za divljenjem. O svemu tome sam tipkala, puno puta, za pojmove Webloga solidno duge tekstove. 
No, uvijek ostane jedno ili više pitanja. Osnovno je: Tko je to iza nicka. Kakva je to osoba. Kako izgleda. Kopa li nos dok tipka i lijepi li iskopano po monitoru na nickove koji joj/mu nisu po čefu :-)). 
Držim se izraza svoje omiljene autorice: Daj mu uže da se sam objesi :-)). Prije ili kasnije, svi se objesimo. Na vlastite tipke, postupke, ispade. Ne moramo se uvijek loše objesiti, nekom će se svidjeti naši izljevi. Netko će tu naći ono što baš traži. Mazohist sadista, ispaćena dušica još jedan razlog za suze, veseljak povod za smijeh, izrugivalo dokaz da ima i gorih. 
No, otkrivanje čim prije, čim brže nekoga tko nam je zapelo za okeka. Priznajem da mi nije uvijek jasno zašto žuriti. To je vjerojatno do naravi, usporena sam. Jedna od onih plavuša koje se vicu smiju nakon tri dana, spori klikeri :-)). Ima nas različitih, neki vole sve odmah, sve brzo. Haj'mo u pet minuta otkriti je l' to ljubav života u svim inkarnacijama ili još jedan promašaj. Pa onda detektiramo. Miss Marple bi nam mogla zavidjeti, iz dvije i pol otipkane riječi složimo kompletan zločin :-)). Ili, još gore/bolje, ljubavnu priču sa hepiendom u kućici punoj cvijeća :-)). 
No vrijeme se kreće k'o sunce u krugu, nosi nam opet ono što je bilo. Možda će mi opet Weblog postati zanimljiv, možda ću si dati truda i loviti sve promjene nickova (više nemam pojma o pojmu tko kaj tipka i zakaj), možda ću otkrivati nečiju osobnost proučavajući slova (zapravo, dok ovo tipkam, razmišljam o idiotizmu, pokušati nekoga loviti na tipke), možda ću pratiti tko se s kim petlja (je l' se uopće itko s ikim petlja, dajte malo začina da imamo o čemu tračati), možda ću opet jednom komentirati, bilo pljeskati, bilo izricati mišljenje. Možda jednom :-)). 
Svemir se širi :-)) ...
Iskrica se širi :-)) ...
Možda se i moje teme proširuju :-)) ... 
 

Opusti se i uživaj :) Ja sam ovdje nova i pokušavam ostati nova. Ne zalaziti u dubioze, već lagano, lepršavo kliziti tamo gdje mi se svidi. I otići...kad poželim. :)) Zar to nije lijepo? :))

a cuj zlicice...zivot se mijenja i ovo oko nas a nekad imas osjecaj sve sam to vec vidjela.a opet ?!....vise ne pokusavam upoznati ljude oko sebe onako pravo u dusu jer sam u nekoliko slucajeva dozivjela poraz....neznas sa kakvim dusmanom na istom jastuku glavu drzis..zato se ne zamaraj..

to ti je faza...ja sam tu isto dosta dugo,oko 5 godina, isuse, vec...jedno godinu dana, nisam imala sta reci...onda se odjednom, opet otvorilo...kada zelim i imam potrebu - pisem, kada ne, samo citam ili cak niti to...al znas ti sve to...a Iskrica jeste potreba, kad ju trebas , tu je, kada ne, nema je...

Zlica Od Opaka, najbolje ime ikada na blogu. Da sam se prije barem ja toga sjetila, ne bih bila Sky već Zlica od Opaka.

percepcija se siri..... dok ne dopizdi :)))))))))

ali gle...ponekad uzivam u svadji, naprosto imam potrebu...ne upustam se cesto u konfrontacije, ovdje, ali katkada, da...wow, to je super osjecaj, kada mozes srati, a nitko ti nista ne moze....ali najcesce me to smeta...ah, nismo svi savrseni:))))

Ja mislim da su nickovi relativno česte zvjerke. Koje je rijetko tko vidio! Mislim pred svojim očima. A ne na sličicama u profilu.

Nešta sam na tebe mislila ovih dana . Više puta ... jako te dugo znam , iz onih početaka Iskrice kada nas je bilo par tisuća i.. kada je bilo super na javnom chatu. Tamo smo se nasmijali do suza. Bilo je to vrijeme očaranosti Iskricom odnosno tom ICT . JOJ bilo nam je uzbudljivo u svakom slučaju i na razne načine, uživo i umrtvo..A vidim te žlico da dođeš na blog.hr, ako se ne varam..splićanka ?

naime , djelovanje ovih modernih medija je još neistraženo. Očito se mi tražimo u njima, tražimo sebe i druge .. prolazimo iste faze kao i u životu. najprije smo vrlo zaneseni, zatim se hladimo i.. kaj ga ja znam. ne da mi se sad razmišljati. Onaj čas kada smo prestali vjerovati da iz Kompača iskaču ljudi .. i da je ovo ne baš praktičan način za širenje poznanstava . prestal je interes i čarolija. Ali ostaje navika.. i uspomene.. hihi..

reci mi ZLICO samo još jedno : taj tvoj nick je star oko 6-7 godina?
ili sam ja prolupala i sve pobrkala???

a super,sad sam čitala sam te tvoje blogove.. vidim da sam u pravu.. LIJEPO.
ako bude susret Iskričara u Zagrebu, biti će mi iznimno drago te upoznati. I svako dobro, puno ugodnih trenutaka na ovims tarnicama . I na stranicama životu. Sjajna si ti cura.

nije dobro otupjeti na čuda :))

u čuda ne treba vjerovati , nema čuda .
toje moj stav . iako zavisi u KOJA čuda. Čudo je recimo kada sunce sija onak kao što je danas meni na selu. i nekak shvatiš zakaj su Egipćani štovali boga sunca RA.
ali takvo čudo da će ljudi iskočiti iz..filmskoga platna , Tv ili kompa..to samo može u Woodijevom filmu.

a da se ti udas za promjenu i umirovis te hormone koji su i tak na zalasku/

... dosadna si krajnje (drugima... racionalnima).

Dođoh ( nakon poprilično vremena jer i ja sam se pomalo udaljila od ove meni prve i prilično drage stranice ), vidjeh ( u favorit blogovima tvoj zapis ) i pročitah ( sa zadovoljstvom kao i uvijek pa se sjetih nekadašnjih zanimljivih postova koje sam redovito pratila, no nije mi jasno jesam li ja postala izbirljiva ili je weblog ovdje izgubio na privlačnosti novoga ) pa ti moram reći da dijelim tvoja razmišljanja.
Pozdrav Zlico Opakico! :))))