Emerald forest

Dani , kao suze iz Tvojih očiju , pored mojih nogu , po prašini padaju ... Ne postoje više takve zore , dani su otužno jednostavni , svjetlo kroz njih prosijava i sivilo otkriva .Pod starim borom na proplanku , i sad sunce na zalasku gledam, kako u more tone . Zlati se i more i nebo , samo mog zlata nema .

A kroz život ugaslih očiju , i srca bez plamena , može se - al nikakve radosti . Još miris Tvoje kose sanjam , i rukama Te u mraku tražim , jedina . Svu noć vjetar u brezi slušam , i čeznem za Tvojim koracima - ne nema ih ... Poneka kap kiše na mom prozoru , ni zvijezda nema . I , ove suze , nikad ih vidjeti nečeš . Još mi ta radost ostaje... Da danju moje osmjehe gledaš iz daljine , zatreseš svojom glavicom ,i odeš niz ulicu - nesvjesna srca koje puca od čežnje . Zar istina toliko boli , zar je nikad nećemo izreći , voljena ?

znam da me voliš, znam. Nego kaj nije bilo malo većih slova? Tak da i ovi iz svemirskog broda vide čitati dolje

fuj to budalo jedna!

Ma , lijepo je znati. AL , vrijedi samo ako - osječaš .

Osjećam? Hahaha, nema toga više kod mene. Ništa ja ne osjećam više.

E, nisi onda za moj ( :))) ) svijet .

svi moji osjećaji uništeni su, sada mogu samo još razarati. Sve oko sebe

Ne , ako je tako , žao mi je , ali Te žalim .

Hahaha, nemoj me žaliti. Doista nema potrebe. Meni je baš odlično.

Uživaj onda , jer ja Te - ne volim .

niti ja tebe :)

istina uvijek boli, prijatelju...to je tako ide..na žalost :( i

Istina boli ako od nje bježiš , i odupireš joj se . Prihvati je i prigli , ništa na svijetlu lakše i toplije nije .

izreci je šutnjom......

Šutnja govori više od riječi.