Najbolje godine ovog života mog, sjajne i rđave

 
A putovao sam negdje daleko... kroz neke šume, pored nekih potoka... pored polja ..... Vidio sam kako krovovi kuća, kako sjenke brda, kako tornjevi crkava promiču i shvatio sam da se vraćam... Nisam znao kako, ali znao sam zašto... I u Velikoj, tu nadomak Požege, zaustavio me jedan bjesni policajac i pita: gdje ćeš ti? Idem posjetiti jednu djevojku, iako ... iako neznam dali ona to želi... Javih joj da sam tu, da nas dijeli samo desetak minuta... A puno vremena je prošlo... možda je već i zaboravila na mene... ali idem... Jer pomislih ''možda se lutkica malo odljutila, možda je nekako naslutila kakva se drama odvija pod mojom jaknom'' ...
 
I vidjeli smo se... Onaj sjaj u očima...onaj topli stisak ruke... one tople riječi koje je izgovorila... ostat će mi zauvijek zabilježeno tu negdje... pod mojom jaknom...

Pa nije valjda da svakoga tako rastužim :-))) Nije sve tako crno, vidiš da i iza oblaka zasja sunce (barem ponekad) :-)))