LET ME SHOW YOU THE WORLD

Legenda kaze da se rodio s jokerom u posteljici....zapanjene babice su stavile kartu navlazenu krvlju njegove majke pored njegovog uzglavlja da mu bude amajlija...nisu znale da ce taj mali komad kartona biti njegovo najvece prokletstvo....
Rano je shvatio da je obdaren nekim cudesnim darom,pokrivenim velom tajne za sve ,osim za njega i onog koji mu ga je i darovao...Tvorac ili netko drugi.....
Krenulo je lagano,neprimjetno,kao stidljivo sunce koje se pocne pomaljati iza brijega,pa onako tromo i sporo ,za tili cas osvoji cijelo prostranstvo nebesko....Poceo je iz znatizelje,dosade i da nahrani onog malog crvica zvanog ego koji nas nonstop tjera dokazivati da smo najbolji,specificni,nezamjenljivi....
Uskoro su svi saznali za njegovu laku ruku i celicne nerve,za keceve koje neprestano poteze iz rukava.....Znao je hipnotisati gomilu,zadubii se u neciju svest , poput sata s klatnom,koji monotono,sa svakim novim zaletom,spusta kapke bijednih zamoraca i otupljuje im svijest,sve dok ne dodje trenutak da ostvari svoje necasne namjere....i za njega laganim,za njegovu publiku neuhvatljivim pokretom izvlaci jos jednog keca u nizu....
Mnoge ih je zavio u crno,zatvorio sva vrata njihovim nadanjima,ugasio svjetionike usrijed njihovih bura i brodoloma....Neki su ga kleli unaprijed deset generacija,nekima su usta bila zapusena zauvijek,a neki su se uzdali u bozansku pravdu...tako im je bilo najlakse,prepustiti sve slucaju....i nekoj misticnoj sili koja se trudi napravit protiravnotezu...
I kao i ceo njegov zivotni vijek,i taj dan je dosao nenajavljen,lagano,mirisuci na uspjeh i strast...da,strast,jer vec odavno je postao zavisnik koji ne moze udahnuti nijedan pedalj vazduha,ako nije obojen njegovim porokom....
I,pocelo je ,kao i uvijek....Okrugli sto,njih petoro,i ne vidi im lica,odavno ih je prestao promatrati...ionako su sva ista,bezbojna,praznih pogleda....Dosao je i taj trenutak kada se trebao masiti svog rukava....Polako je podigao pogled i poceo ga nisaniti u pravcu tih nepoznatih......snenih......kestenjastih ociju koje su odjednom pocele rasti,zauzimati cjelu sobu,polako poput strpljive pume komadati sve sto je u njoj.....i onda je shvatio da je vrlo umoran .....da mu se kapci lagano pocinju spustati.....probao je oduprijeti se tom osjecaju,znao je da propusta nesto bitno,ali nije mogao uciniti nista....poput zivog blata tonuo je sve dublje ,nestajao u ponoru njenih ociju s poslednjim mislima upucenim nepoznatom protivniku.....utonuo je ,nesvjestan cinjenice da mu je to bila najvaznija partija u zivotu.....
 
 

Ko zna gdje su mi misli sada...:)LJUBAV ili SMRT?

Smrt je ionako neizbjezna,zato je ljubav pravi izbor :)

N ebih da se složim s vama dame. Ljubav je neizbježna. Smrt dolazi izvana. Ljubav iznutra. Kad bi moje riječi izvadili iz konteksta i ubacili ih u kuhinju, ispalo bi da je ljubav sranje. I jest. Ne možeš pobjeći od sebe. Ne možeš se probuditi i ne misliti na NJU. Baš NJU. A tek je 5 ujutro. I zašto baš ONA u mislima. Da li sam hipnotiziran? Nadrogiran? Ne. Zaljubljen? Aaaaaa.

Ti si,dakle, taj sretnik kog su izvukli iz bubnja i darovali mu jackpot-rijetku zvjerku znanu kao ljubav..i sto ces uraditi s njom?
Prihvati je, privij u svoje narucje i budi njezan s njom,znas i sam kako krhka zna biti...jer,jedino ona ti moze pruziti dah vjecnosti u ovoj galopirajucoj trci,gdje svi stignemo na cilj...prije ili kasnije...

bah... ljubav je vječna, samo se objekti mijenjaju :)))