Bio sam tako blizu naličja vremena...
Snio sam, onda, krevet, sav u čipkama...
Obesnu igru vatre... Sklopljene šalukatre...
Na uzglavlju... Ruža u intarziji...
Pod kojom smo se mazili...
Ušli smo u sobu... ugasila si svjetlo... prišao sam ti lagano... uhvatila si me za ruke i stavila ih na svoje bokove... Osjetila si me, kao nekad... ali ovaj puta sam stvarno bio tu...Poljubio sam te u rame, polako, nježno ... milovao sam te po bokovima i stomaku... Osjetio sam kako si uzbuđena... uzbuđen sam bio i ja... Bila si mokra...vruća... nježna...
Jedina moja mila... Što si me budila?
Bio sam tako blizu naličja vremena...
Taji se jedno drvo u mojim grudima...
Gde li će nesto nići iz toga semena... da znam?
*****
Bio je to jedan divan san...
20.09.2004. u 19:23 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara