Bio sam tako blizu naličja vremena...

 
Snio sam, onda, krevet, sav u čipkama...
Obesnu igru vatre... Sklopljene šalukatre...
Na uzglavlju... Ruža u intarziji...
Pod kojom smo se mazili...
 
Ušli smo u sobu... ugasila si svjetlo... prišao sam ti lagano... uhvatila si me za ruke i stavila ih na svoje bokove... Osjetila si me, kao nekad... ali ovaj puta sam stvarno bio tu...Poljubio sam te u rame, polako, nježno ... milovao sam te po bokovima i stomaku... Osjetio sam kako si uzbuđena... uzbuđen sam bio i ja... Bila si mokra...vruća... nježna...
 
Jedina moja mila... Što si me budila?
Bio sam tako blizu naličja vremena...
Taji se jedno drvo u mojim grudima...
Gde li će nesto nići iz toga semena... da znam?
 
 
*****
 
 
Bio je to jedan divan san...

20.09.2004. u 19:23   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar