Život kao umjetničko djelo
Koristiti sve boje i zvukove ovoga svijeta, sve živo i neživo. Uključiti sva osjetila, pogotovo ona nefizička jer onda i fizička bolje rade. Skupiti sve slike iz svog života, uživjeti se ponovo u proživljeno i ispljunuti novi, pročišćeni i zgusnuti scenarij.
Mi smo najvažniji, naša osobna snaga i sreća, i još bolje ako je imamo toliko da je možemo podijeliti s drugima. Ljudi su dijelovi velikog filma jedne osobe, naše osobe. I dobri i loši likovi su potrebni da bi se međusobno vidjeli. Samo oni su stvarni i oni imaju svoje filmove koji nisu uvijek osviješteni unutar velikog filma života. A ni najveći film, pogotovo najveći, ne može bez velikog režisera.
Imate li snage za takvo nešto? Jer inače ste žrtva tuđeg, često lošeg scenarija, koji je pisao nas, a ne mi njega.
Gdje počinje, a gdje će završiti Vaš i Naš Život ?
Samo iza ovog ili nekog drugog ekrana ?
Uvijek plaćamo veću ili manju cijenu za tuđe filmove, stare ili nove. Često ne možemo ni sami znati prije što ćemo doživjeti, ali ipak tražimo svoj scenarij. Samo film treba i snimiti, a to je najveća umjetnost.
UMJETNOST STVARNOG ŽIVOTA
03.10.2009. u 9:56 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara