pametni glupan

sklapam oči
gledam, igra svjetla, boje
ne znam, vidim li ili samo osjetim
sve se brzo mijenja
 
vrtim se na mjestu
hodam, trčim
nevidljiva sila drži me
sve u krug
pa opet, i opet
stajanje je isto što i kretanje
kretanje je isto što i stajanje
sve na jednom mjestu
i opet, i opet
 
zatvorene oči, a pogled upućen negdje
iznad, ispod horizonta
blizu, daleko, u šarenilo
u igru svjetla, igru boje, u točkice
sada jesu, sada nisu
sada nisu, sada jesu
 
igra, bez kraja i konca
tu je, zatvori oči i gledaj, uživaj
zatvori oči i promatraj
zatvori oči i sudjeluj, uplivaj
 
zatvori oči i ne otvaraj ih više
svjetlo i boje lepršavo se slažu
zatvori oči
i opet, i opet
 
ne otvaraj ih
nećeš ništa vidjeti
monotonija, nema svjetla
melankolija, nema boje
gledaš, i gledaš, i gledaš
ne sudjeluješ
samo sivilo