Poslije ponoći

Obožavam izjave poput: Iskrica je ovakva i onakva, Iskrica je fuj, Iskrica je ... dopišite sami. Izjave koje su tako česte na Weblogu. Iskričinom, narafski, mada po cijelom netu proziva se Iskrica. Tu i tamo joj se, na tom stupu srama pridruži Smokva i Facebook. 
Čak mi je prihvatljivije da Iskricu ruže oni koji ili nikada nisu bili tu ili su došli pa pobjegli glavom bez obzira. Ali, koje opravdanje imaju oni koji su tu, stalno i pljuju? Nije li to pljuvanje u tanjur iz kojeg jedu :-)). I onda im je fuj. Pa kome ne bi bilo :-)). 
Što je zapravo Iskrica? Url, određeno veliki prostor na nekom tamo serveru, negdje daleko. Skup nula i jedinica koji nam, pazite li čuda, omogućuje puno toga. Omogućuje. Sve ostalo što čini Iskricu smo mi. Tako da je omavalovažanje Iskrice omalovažavanje sebe samih. 
Nikad nisam razumijela ljude koji ružnim riječima opisuju svoje partnere, svoje prijatelje. Hej, to su ljudi s kojima svake noći spavaju u istom krevetu, s kojima redovito provode svoje vrijeme, svojom slobodnim voljom te, bez obzira na sva vrijeđanja, ne namjeravaju prekinuti. 
Ako sam kupila ružan kaput, kaj sad. Mogu ga nositi ili ne nositi, kupiti drugi, ovaj baciti, pokloniti, spaliti. Ako ga moram nositi jer je vani hladno, a ja si ne mogu priuštiti još jedan kaput ove godine, nosit ću ga. Visoko podignute glave i bez spominjanja. Mislim, meni se ne sviđa pa onda zašto bih ikome skretala pažnju na taj kaput. Možda ga niti nisu primjetili dok im se nisam jadala kako li je ružan. A možda nije ni problem u kaputu, nego u mojoj ružnoći :-)). Kako god bilo, uvjerena sam da ću lakše preživjeti zimu u ružnom kaputu ako šutim o njemu. 
Ili sam u krivu. Možda, da se žalim, našla bi se dobra dušica koja će mi ponuditi drugi. Tko zna, svijet je pun dobrih ljudi koji čine dobra djela, onako od srca k srcu poput Podravkine juhe :-)). Samo šteta kaj takvih nema na Iskrici. jer da ima, onda bi svakome tko se žali na Iskricu ponudili neko drugo mjesto na netu. 
Davnih dana, dok je još trajao rat upoznala sam Amerikanku koja je došla u Hr u sklopu jednog humanitarnog programa. Osnovni razlog zbog kojeg se odlučila je bio bijeg od tipa u Americi. Živjela je tako u Zg par mjeseci i onda pobjegla u Split. Zamislite zbog koga, zbog nekog novog tipa. Draga djevojka, kad mi je ispričala svoju priču pitala sam je gdje planira zbrisati nakon St, jer će se ziher i tamo spetljati s nekim zbog koga će htjeti pobjeći na npr. Himalaju. Gdje će se priča ponoviti :-)). 
Nije li isto tako tu, barem nekima. Demonstrativno odu da se više ne vrate pa se vrate s novim nickom. I tako više puta. Pa promijene nick jedno 20-30-500 puta, sve u nadi da će konačno upoznati neku ok osobu, pod novim nickom jer pod starim, eto nisu imali sreće. 
Pa nemam ni ja sreće, bilo online bilo offline upoznajem sve neke bisere. Nedavno sam se žalila suigraču u jednoj online igri. Imala sam stvarno naporan vikend, tri bisera su se složila u dva dana. Kaj je preveč, preveč je :-)). Njegov odgovor je bio da ih puknem na ignore. (Digresija: Priznajem da me pogodio direktno u srce, meni koja se hvalim svojim ignoreom uzduž i poprijeko savjetovati tako nekaj –duboki uzdah-.) Ali, svi su ti likovi offline, kako da ih puknem na ignore :-)). 
To je jedna od ljepših stvari onlinea, uključujući Iskricu. Uvjerena sam da se online lakše riješiti bisera. A o tome da ih je i lakše naći, ne znam. Koliko ima ružnih veza, pretučenih žena, maltretirane djece? Svega toga je bilo i prije neta. Sve to se upoznalo offline, na klasičan, starinski način. Preko prijatelja, prijateljeva prijatelja, na poslu, preko rodbine. Sve «lijepi» i «sigurni» načini upoznavanja. 
Često se na netu žale na svoje brakove. Upitajte ih gdje su se upoznali. Ziher nisu na netu :-)). Isto pitajte one koji tračaju svoje frendove. Familiju i poslovne «ljepote» izostavljam, to je nekaj kaj ili ne možemo riješiti ili samo promjenom posla, nekaj kaj baš i nismo birali . Familiju ziher nismo, a posao birali smo plaću, radno mjesto, ne daveže od kolega, užas od šefova :-)). 
Iskrica :-)) ...
Baš si fuj :-)) ...
Zašto sam onda tu :-)) ...
 

iskrica je sasvim ok, ako ju se ne shvaća preozbiljno:)))

ama svaki put: d i g r e s i j a :))))))))))

Hehe, iskrica je fuj, i baš zato sam tu (već 5 godina, ako ne računam povremene odlaske) Moš otić' kad te volja, a isto tako i opet doć...

Drago mi je da si još tu. Valjda to znači da mi je drago da sam i ja još tu:) Ne znam. Uživajmo. U dopisivanju barem:))

...dobra je iskrica..i ima i jako dobrih "dušica" :-)
..treba samo imati volje,strpljenja i sreće naći ih među mnogima,mnogima ovdje...

dobra je Iskrica ......sve dok sam ja tu;-)