I opet...

...kosmar. Bezrazlozni.

Navlaco sam osmjeh na lice. Vise manje mi je uspjevalo izgledat kao da nemam misli. Ljubila me, i ja sam sudjelovao - shvatite, nije da se zalim - bilo je dobro. Ljubila me, ljubio sam ju, a onda me procitala - vidjela je moje misli! Nisam bio zabezeknut, samo malo iziritiran nedostatkom prekidaca za prekidanje toka misli.
Jbg.

Opsesija s nizovima opet mi se vratila... Podsjetim se na onog jadnika iz Marinkoviceve novele sto nije mogao prestati brojati. Dakle, nizovi su se vratili.
Zadnji niz broji devet stranica. Zadnji niz, kao i oni prosli odrazava mahnitost. Nizovi se samorepliciraju. U mojoj glavi doduse, ali svejedno imaju svoj zivot. Da,da, neki su dan nizovi izasli u setnju. Dobro, dosta o nizovima - nezdravo je o njima uopce razmisljati.

Zelio bi plutati na ledjima i gledati u zvijezde. Zelio bi da je voda svijet i da me nosi, da su zvijezde najvisi vrhunci - a meni bi bilo ugodno u mraku, u vodi, u sredini izmedju neba i dna. zasto se ponasam kao brodolomac, ocajnicki grabim vodu u potrazi za obalom - niti ne primjecujem zvijezde.

Kaos.

30.09.2004. u 10:12   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

blago tebi, imas bezrazlozne koshmare... pih. ja imam razloge. hehehehe.

Autor: razasutpe-pe-oh   |   30.09.2004. u 11:21   |   opcije


Dodaj komentar