....obzor....
...je zamagljen. Visak vode u mojim ocima.
Postavljanje stvari na mjesto. Vracanje.
Umrtvili smo vrijeme. Upali smo u procjep. Zapravo, ja sam sam upao u procjep - stanje gdje gledam i slusam, zauzimam prostor i disem, ne sudjelujuci. Prazno biljezim i gledam svoje misli - iz daljine.
Ili ja ne shvacam ili je to jednostavno toliko isprazno da se jedan tesko spusta na tu razinu.
Reklame - nemrem fakin' vjerovat. zato i sjedim i biljezim prazno, valjda.
Promatram ljude oko mene, kolege... Dovoljno ih je da cine dobar uzorak - zapravo prvi, u ovakvom okruzenju...
Odnosi se mjenjaju na gore iz dosade, sebicnosti i slabosti (tj. jacanja samog sebe kroz tlacenje drugih), te opet dosade. Na bolje odnosi idu iz potrebe.
zasto uopce postoje dovraga?! Kolege s posla! Mislim, wtf?!
Na kavicu poslije posla? Ma mani me se - bjezim daleko od ove ustajalosti!
Ma mozda i jeste okej - neki od vas, lai toliko ste mi nebitni, toliko nezanimljivi.... dosadni...
Ma kaos. Procjep, jebiga. Gledam i biljezim u prazno - rijeci padaju kroz prozor, prolaze ispred mojih ociju, a ja stezem i opustam licne mislice; prema potrebi.
Trebalo mi je malo da se ispusem. Ali nisam se ispuhao. I nisam otkrio nista novo. i opet cu sutra doci na isto mjesto, i opet cu se iskljuciti. Jbg. lova je lova. A danas je ona gotovo sve.
Dovidjenja
30.09.2004. u 14:27 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar