Emerald forest

Te tvoje oči beskrajne , i riječi koje si tako vješto prešutjela , ti dani bez i grama razuma - samo srcem življeni ... Te noći od snova i jastuci mokri od suza , tko to može obrisati ? Zar čovjeka poslije svega , kada svoju dušu nekome da , išta više može uplašiti ? Kako su male i slabe tama i samoća svemira , zloća ljudi ili put bez povratka ? Što je umrijeti onom tko je ljubav svoju našao , tko se u očima njenim utopio ? Koliko može išta boljeti više , nego kad do beskraja voliš , i svoje srce zbog ljubavi pokidaš ?

Ne, ne brojim više , svaki dan u meni umire izlaskom sunca , samo sam prolaznik u beskraju svemira - bez Tebe . Mogao bih reči svašta , i svašta zahtjevati ... Mogao bih Te progoniti danima i snovima ; što bi od moje ljubavi ostalo ? A za Tebe ljubavi , još je čuvam . Za ljude lud , zar me je briga , dok se još Tvoj osmijeh blista u mom sječanju . Prolaze dani i godine , tope se snjegovi i vene cvijeće ... I ja ću , ljubavi , jednog dana poći , oblacima ... Sve jednom umire , takav je red , i ja ću , znam . Ova će ljubav jedina ostati , zauvijek sjajna - u tami beskraja !

i nek ostane sjajna:)))

Hoće !

uopće ne sumnjam:)))

:))

e baš bez grama razuma. 5 za iskrenost

Može još 15 , za ludost . :))