Borac

On je sada već veeeliki dečko. Dvije i pol godine čak!
Iz dana u dan vide se promjene. Emotivno je sve stabilniji , razumije i više nego bi ponekad željela, razgovara, samostalan je u hodanju, igranju, obavljanju nužde, hranjenju.
Nama tako banalne svakodnevne stvari njemu su životna postignuća.
On sve bolje zna izraziti svoje želje i sve upornije i promišljenije se bori za njihovo ostvarenje.
A ona? Ona polako tone. Iscrpljena je i potpuno sama. Posljednjim snagama svako jutro izroni po još malo zraka da preživi još jedan dan.
Nije to tako zamišljala. Ma nije ni znala da se tako nešto uopće ikome može dogoditi.
Ali njezin optimizam graniči s ludilom. Ona je nasmijana i zahvalna za svaki dan. Kuha, peče kolače odgovara na bezbroj pitanja uvijek s istim žarom i strpljenjem. Ona zna bezbroj čudesnih priča i veselih dječjih pjesmica koje pjeva zajedno s njim na sav glas uz neizbježnu plesnu koreografiju.
Ona zna koliko je bitno pljackati po blatnim lokvama i puhati balončiće. Ona čak zna kako nagovoriti tatu da dolazi češće i nije joj teško pisati brojne podsjetnike za uzimanje ljekića pa čak i recepte za fine ručkiće samo da bi tati bilo lakše i da bi se što bezbrižnije družili kad su zajedno.
Ona zna kako su prve godine zaista važne i da se pogreške teško ispravljaju.
Ali ona isto tako zna da se jako boji. Ne, nije se predala, juriša s osmjehom naprijed, ali ne vidi nikakvo rješenje. Nije depresivna, nije tužna samo je umorna od davanja.
Ona napokon priznaje da treba nešto samo za sebe.
Više joj nije dovoljan njegov osmijeh iako je i dalje nezamjenjiv i nužno potreban.
Je li to ona postala pohlepna?
Bila je dobra u svom poslu, ali ga je silom prilika stavila po strani.
Tko će njoj samoj sa djetetom sada pružiti novu šansu? Ne može ona više raditi 15 sati dnevno, vikendima i praznicima. I osam sati je previše kad si sam s djetetom.
Ne želi ga zakinuti za mamu u tako ranoj dobi kad već nema tatu uz sebe, ali ne želi ga zakinuti ni za hranu.
Ono što je novo je da ona više ne želi zakinuti ni samu sebe. U svojim najplodnijim godinama, puna iskustava i samopouzdanja želi se  dokazati i na poslovnom planu, želi biti korisna i na drugačiji način.
Postaje li sebična?
Probudio se i viri iz sobe. Ona ni sama ne zna kuda i kako u trenu odjure crne misli? Opet mu se nježno i s puno ljubavi smiješi.
On još snen moli: "Mamiceeeee, ja bi gledao one nove teletabiseee. One s borcem."
(borcem ?)
I naravno samo ona može u istoj sekundi bez pitanja znati da je borce = bor udružen s božićnim drvcem.
Kako to zna? Možda zato jer i sama spada među borce.
 
 

28.11.2009. u 16:26   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

da, borci ste oboje:)

Autor: bacila_jesvenizrijek   |   28.11.2009. u 16:28   |   opcije


Dodaj komentar