Kao u ono vrijeme
...kad se osjećaš da iz tebe izvire esencija tebe, ono što držiš pod ključem...neka nevidljiva ludost, ili samo mladost koja je radi kanala tradicije bila uškopljena...
Hm? Jesam li pobjedila? Otkrila more usred neba? Samo neka teče, klizi kožom kao med...ljepljivo i zarazno slatko... ta divna melodija, riječ ili puka sreča... sve postaje nebitno, onaj x je van jednadžbe... samo u jednom trenutku osjećaš da plešeš sa svojom psihom... da ne okrećeš leđa kiši ni lišću... osluškuješ svoj nečujan smjeh!
Kao u ono vrijeme domaćih radova... kad si se želio igrati i uspio pobjeći nadolazećem pljusku...šumovi svemira postaju ritam tvog postojanja... planete se poslože kao niti jednog šala... i sve nosiš oko vrata, sasvim nehajno kao u ono vrijeme...ili je to bilo bezvremensko kao i sad...bezprostorno... bezgranično... pronađeno ispod debelog sloja glume života
03.10.2004. u 23:44 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara