Dnevnik jedne kućanice

Jučer je bio lijep i sunčan dan. Prvi put u životu sam bila na roditeljskom sastanku. Mi mame i tate se smjestili u klupe i ponosno slušali kako su nam djeca lijepa, pametna, krasna, kreativna, razigrana... okej, mi smo to oduvijek znali, ali lipo je čuti kad to kaže učiteljica. I tako ona kao usput spomenula nekakvo Vijeće roditelja i da ko želi biti glavna faca toga. Muk. Tišina. Ni muha da proleti. Čini mi se da sam krajičkom oka opazila nekog brkatog dvometraškog tatu kako se pravio da mu je ispala olovka ispod klupe. I onda slijedi ono na što se i sad (evo, pogledajte) naježim kad se sjetim... učiteljica uzima imenik! I s onim groznim "hehe, da vidimo 'ko nije naučio gradivo" smješkom krene otvarati. Ček, di su mi oni mali zeleni bombončići da se smirim malo... aha... samo trenutak dok počnu djelovati... wow, baš sam kul... nego, di sam ono stala? Aha, jedan tata rekao da će on. Pih, ne'š ti meni. To sam mogla i ja.

neka je:)) meni je zabavnije kod kuće slušati malog kad razveže s onim svojim gu-gu :))

Nego... odoh ja lagano, čuvajte mi blog:)) pa-pa

nego vidte Tanje mam trazi vezu za klince i to od mali nogu .........pih

Ma znam ja tu vrstu ljudi...to su oni koji su bili desetari u JNA. Bljak!
:)))
UDRUGA ZA UKIDANJE VIJECA RODITELJA vas BTW poziva da uvelicate svecanost otvaranja podruznice Split,u hotelu LAV u 19:00.

O čemu ovaj laprdalo laprda? :))