LET ME SHOW YOU THE WORLD

Dokonim danima mjerio je necije vrijeme.Samosvjesno uljuljkan u beskorisnost svog.Covjeculjak u glavi njegovog susjeda preklinjao ga je da stane.Poslednja kap pjeska se polako priblizavala dnu.Velika rupa na njegovom vrhu zlurado se smjesila ,sopstvenim otkucajima priblizavala trenu kad ce se upaliti svjetla pozornice .Samo za nju.Iznenada je rijesio da mora biti da mu se spava.Covjeculjak je bespomocno zurio u rupu .Za tren mu je pokazala zmijske oci.Vrisnuo bi,ali je shvatio da su mu umjesto jezika utrapili mjesec.Gorkog je okusa.Dok je sklapao oci,osjetio je miris kedrovine.Gusilo ga je jako.Hvatajuci dah,cuo je rezak zvuk.Nije uspio vidjeti lice,okom je lizao svjezu ranu.Nije se zapitao zasto ga ne boli.
Iz proteklog zivota izjurila je kao krotitelj lavova.Nije mogla sprati krv sa njeznih ruku.Cak i kada bi stavila rukavice,ljudi su primjecivali.Starica koja je gledala u kuglu prorekla joj je da ce naci pijesak .Ostar dovoljno da skine tragove tudjih grijehova.Ali prije toga mora potraziti bic.Isti onaj koga je izgubila u prolasku kroz vrijeme.U njemu je dodir svilene grive.Miris divljine od kojih ih je otrgla.Krik ocajne majke.Ne primjecuje zenu koja joj ide u susret.U neizbjeznom sudaru,razmenjuju rijeci izvinjenja,svaka gledajuci ka svom zapadu.Pogled u ruke joj sapce da su tragovi nestali.Zbunjena,ne stigne primjetiti bic koji stidljivo viri iz zenine torbice od zmijske koze.
Ovaj put ce biti drugacije-grcevito je hvatala misao .Neuspjesni pokusaj silovanja.Znala je kraj,iako nije postojao ni pocetak.Uzivala je u svojim malim igrama dobra i zla.Ljubomorno je pokupila sve Oskare za glavnu rolu,sporedni je nisu zanimali.Ali i njih ce spaliti.Sta ako osjeti nostalgiju i za njima.Bolje je ovako.Sigurnije.Slucajan sudar sa beznacajnom prolaznicom kojoj nije ni snimila sjenu,nije uspio poljuljati tok njenih misli.Nije puno morala ni mjenjati scenarij,ionako ovi s novog kastinga ne poznaju staru klapu.Prolazeci pored oronulog muzeja,prijezrivo se nasmijala ostacima starog pjescanog sata. Pateticno-pomislila je.

zivot jest patetican. i ima u njem krvi. trovacice, zarazhena si svojim zrtvama ... pranje je slucaj, a recidiv vrlo vjerojatan.

zrtve ce progoniti mucitelja da im se vrati..on trazi zaborav u Kiklopovoj pecini,noseci mu drugo oko,ali ne moze se sjetiti lozinke..a carobnu lampu je trampio za modem..

krivnja zrtve? koliko li je privlacnosti neosvijetljenoj zabranjenosti zla? papir i olovka, su drag pribor. samo problem je stvaranja foruma za razmjene....