pisati pisma, pričati priče

Ne možeš živjeti sa ženom koju voliš, kažeš. Točnije, ne znaš živjeti sa ženom koja te potpuno (ob)uzima, preintenzivno je, ne znaš gdje si, zaboravljaš odakle dolaziš i s kime si sve putovao.
Razumijem. O, kako te razumijem! Buditi se pored nekog čiji ti je san važniji od tvog vlastitog, čija ti je želja usađena u bedra kao tvoja vlastita, čija ti je strast za umiranjem u trenutku spajanja opasnija od vlastite! O, kako te razumijem. Iznutra.
Ne možeš živjeti sa ženom koju voliš, ponavljaš. Jer više ne znaš biti ti, ništa više ne znaš. Osim da joj je zeleno u očima i da je cijeli svijet odjednom postao zelen.
Razumijem. Zato zaboravljam tvoj broj i noću mobitel gasim. Bogohulno. Kao daleku treperavu zvijezdu koja je izgubila svoje ime.
Jer, što ako ipak dođeš? Što ako zaroniš u to zeleno, onako kako samo ti znaš? Što li će ostati od mene - tada?
U onom davnom životu, pamtiš li, boje sam slagala na požutjelom platnu, ostavio si me. Zaronio i umro. Ostavi me u ovom dok si još živ.
Neka ti samo ruke pozelene, njih se ne mogu odreći:)))

Ha, ovdje se piše tako da mi se čini da plivam delfina dok čitam...najs.

"Buditi se pored nekog čiji ti je san važniji od tvog vlastitog,"...a kaj nije to san svakog od nas??? Kad ti je priznal da mu je tvoj san važniji od njegovog, bude se on bogme budio uz tebe a ak ne bu onda si si sama kriva, tu ti ne mre niko pomoć:-( Zasuči rukave i drž takvu ljubav da ne pobegne a ne samo cmoljit za njom! Kuiš?

:-)). Čitanje tvojih tekstova više izgleda kao uranjanje :-)). Obuzimaš :-)).

žuta i plava kad se pomješaju daju zelenu.