Dnevnik jedne kućanice

stani malo pogledaj me ti
u mojim zjenama ćeš sebe vidjeti
to nije odraz to je istina
to je ljubav što nas sebi doziva
uvijek sam bio samom sebi dovoljan
a tek sad vidim da pola bio sam
taj drugi dio donijela si ti
i sad se ne mogu od tebe dijeliti
i sve ja imam samo kada ti si tu
a kad te nema samo ti mi ostaješ
i sebe pitam da li sada sam u snu
i tek se budim sad po prvi put
i možda ludim jer što te više gledam
to te više nikom ne dam ja
tvoja ljepota što s neba dodir je
iz mene gura sile dosad skrivene
i dok te ljubim topim se u bunilu
na moje usne čudne riječi naviru
moje tijelo tek uz tvoje osjeća
moja jutra tek uz tvoja nose dan
u tvome osmijehu čujem i svoj glas
i cijeli svijet tu je samo radi nas
 

Hej, šta je sa starim ruzinavim, jel radi on nešto, jel se prizvo svijesti, nekako ga ne čujem zadnje vrijeme?

Da je bolje ne bi valjalo, oli san u pravu?
OKIT
Dark Knight