Koji naslov?

I kad bih sad rezimirala kao što imam potrebu…..Ćelava sam, imam hrpu godina, sama sam, nemam podršku obitelji, djeca su negdje drugdje, kad se pogledam u zrcalo vidim najgoru verziju sebe koju ne bih mogla ni zamisliti i zbilja se teško pomiriti s tim, po cijele dane se borim čas s mučninom čas s proljevima, cigareta mi ne ide, ali nemam ništa drugo, imam TV da ne bude muk i da zurim kad sam umorna…a subotnje je veče opet tu, daj se pusti malo snu….i da, i sada, ovakva, poslije svega, s mukama kemoterapije, s užasom ženske ćelavosti, ostavimo prijetnju smrti, na nju ne mislim, mislim kako i dalje ona neka mlada i lijepa žena u meni, koju više ne vidim u zrcalu, stidljivo, gotovo bogohulno…. želi ljubav. Skoro je groteskno to i pomisliti, a ipak tako je prirodno, ne u teoriji, u ovome što sad živim. Ne želim misliti da neću imati za to vremena. I to je to : nada. Ona je zbilja najuporniji dio čovjeka, najtvrdoglaviji, najžilaviji. Mjesece još moram izdržati. Tijelo možda hoće, ali ne znam hoće li živci. Najprije ti tresnu dijagnozu bez zadrške, bez emocija, bez ikakve boje. Svijet stane. Najjača emocija je ipak tuga. Tuga kojoj ne možeš odrediti jedan razlog. Tuga zbog svijeta, čovjeka, života kakav jest. Iskonska tuga. Traje danima, ne boli, samo te stalno prati. Imaš užasnu potrebu da sve bude kao prije…. Pa svaku stvar u stanu vraćaš na njeno staro mjesto. To jedino možeš. Onda dolazi strah i kirurgija. Više nisi ista. Skupljaš se dugo, svjesna da si sad manje žena, zauvijek. Onda počinje kemoterapija. Kosa otpadne u nekoliko dana. Prvi put vidiš oblik svoje glave, bijelo, golo vlasište i …to više nisi ti. I definitivno više ne izgledaš kao žena, a i iznutra se nešto jako mijenja. Zaboravljaš spol, više nikud ne pripadaš, jer oni kojima sad pripadaš nerado se druže.
Bojiš se čuti da onaj drugi ima bolje izglede od tebe, ali jednako se bojiš čuti i da ima gore. Život je izvan tvoje sobe.  Posjećuješ ga kao gost, površno. Tvoj je svijet zipiran u tvoju sobu. Život čeka. Ti čekaš, ali više nisi siguran da ćeš se vratiti, ni kako, ni kada. Najviše te brine : kako? Više nisi isti ili ista, svejedno je. Čini mi se da će to biti trajno.
Dalo bi se više i opširnije, ali…za sve treba imati malo volje. I brzo je iskoristiti kad naiđe. Jer prečesto odlazi.

Imaj volje! Poznajem ljude koji su se vratili. Ne isti: dublji. Osjetljiviji. Za mene - bolji.

Hvala, Vega. Za sve treba sebi dati vremena.

Moja prijateljica upravo prolazi ovo što opisuješ. I ona je u sobi, a ja vani, zato jer je ONA zatvorila vrata. Ja bih ušla kad bi me pustila. Ne znam što bih radila s njom. Možda samo gledala telku. Ali, bila bih s njom.

MIRO budi uporna veseli se zivotu pozitivno misle tyeray vraga iz svoga tijela i ozdravit ces od svega srca ti to prizeljkujem,a za kosu nebrini narast ce opet.

i od kemoterapije ne otpada kosa; kosa otpada radi zračenja!

Ypenax, pričaj mi!
Vega, možda mora biti sama, pusti da ona odluči.

Kad god imaš potrebu, a nađeš i volje za to, ti piši,.. ovdje, onjdje,.. sve što misliš da je potrebno da učiniš, učini to, ne libi se.

Hvala, Darling, na dobrim željama.

Petra, drag mi je tvoj komentar.Do sad mi nije bilo na kraj pameti da ću ovdje to napisati.

koliko mi je poznato, kosa kasnije naraste i gušća i ljepša, sjajnija nego prije... vidjela sam kod nekoliko žena, ne pišem ti ovo radi utjehe, stvarno je tako.

Znam, Petra, ali to treba dočekati.Dugi su mjeseci. I ništa dok ne završi kemo, a onda tek za 6 mjeseci, kažu. Mislim da su sad najvažniji živci. A i ta kosa, sad znači puno više od toga.

Ne mogu reći da nisam ljuta što su ćelavi muškarci uglavnom sexy:))

Ni meni često nije ni u nožnom palcu da ću ovdje nešto napisati, pa opet kresnem svašta :).., a zašto da ne pročitamo i nešto drugo, drugačije, jedno te isto se ovdje melje danima, godinama.. :).. samo nek si i ti zadovoljna s urađenim, s činom, to je najbitnije..:)

Ljudi o ovome baš ne pričaju jer zaista nitko se ne može staviti u tu kožu.Teško je to i opisati. Ipak. drago mi je što ste se javili.:)

vjerojatno su ti i minute duge, dani dugi, a s druge strane, sjeti se kako su neke godine prošle ko u trenu, ko vihorom odnesene.., brzo će to...:)

Pisanje može biti čak podjednako učinkovito kao kemoterapija. A kome se ne čita - ima i drugih tema :-))

Vega, nadam se da pisanje ne uništava i zdrave stanice!:)) Ali ne bih širila temu o kemoterapiji.
Pozdrav svima!Od srca!

miro, ljudi okreću glavu i od banalnijih neugodnosti, ne uzimaj im za zlo previše, nisu svi dovoljno snažni, spremni, nemaju hrabrosti, odvažnosti, strahovi raznorazni,... svašta može biti posrijedi.., naprosto su samo ljudi

Petra, zaista nikome ništa ne zamijeram ni u stvarnom, a osobito ne u ovom svijetu. I ja još ponekad mislim da se Bog jako zabunio kad je meni ovo dao. No, dobro, iskušavamo snage!:)

svatko ima pravo pisati o svom životu...a ovo tvoje je tako...životno! mnogi se libe...ali neka. neki pak pišu, kao ti...opet neka. sve je to život...i onaj čovječuljak u meni veseo je...jer eto...nisam ja ta. što ne znači da nemaš moje suosjećanje. ali kako je ovo ipak blog...moram ti reći...dugo već nisam pročitala tako dobar blog!

Hvala, Rose, na komplimentu:) I na iskrenosti. Znam tog čovječuljka u svima nama, on i sa sprovoda ode veseo:) Pa mislila sam i na to kad sam stavila ovaj blog.I volim tog čovječuljka, znaš!

Život je čudan splet okolnosti, raznih situacija, dobrih i loših trenutaka i svaki od nas ponekada izgubi tu neku snagu volje. Vjerujem da je svijet dovoljno velik i dobar za one koji to mogu spoznati, kao i one koji ponekada izgube vjeru u nj. Nada je dio nas, a ti je već imaš u sebi jer si otvorila svoje srce nama. Piši. Tu smo.

Tek sam danas pročitala.I tako si dobro dočarala taj tvoj košmar da smo vjerujem, sve bar na kratko bile Mira. Pozdrav i podrška!

... ima ljudi kojima je stalo, ima ljudi koji bi se rado družili s tobom, ima ih oko tebe, sigurna sam. i sigurna sam da im imaš još mnogo, mnogo toga za dati. a ljubav...čak i u stanju narušene tjelesnosti, ljubav nikad nije zabranjena, nije daleka, čak i kad smo mi sigurni da jest...

Drago mi je da si ostavila trag, Veronas:)