hidra u narucju
suociti se sa sumnjom i strahovima i cudnim vizijama o propustenom bio bi monstruozni potez. sve upucuje na preispitivanje proslosti, a ja odbijam proslost. ona je necija tudja vizija. za mene Vrijeme nije mjerljivo. subjektivna retrospektiva prozivljenog nalik je na epitaf zivuceg. zato, uvijek pisem o sada, o trenutku koji zivim. zivotarim. moj trenutak moze biti vjecnost. nemoguce ga je odrediti. mozda je citavo stoljece skriveno u ovom tijelu.
cemu onda pisana rijec,.. cemu, kada samo tijelo cini kolaz prozivljenog?
23.10.2004. u 2:34 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara