Pješčani sat
Neki dan tražio sam nešto i nikako mogao naći. Ne, ne živim u neredu, naprotiv, ali sam prevrnuo cijeli stan i našao stvari koje sam prije tražio. To se gotovo svakome dešava. I naiđem tako na kamenčiće i školjke. Bilo je to od Marije.
Marija je bila jedno predivno stvorenje i sve s njom u vezi je bilo takvo. Izuzetno razigrana promatrala je svijet oko sebe svojim krupnim i sjajnim očima diveći se koječemu što mnogi i ne primjećuju. Pramenovi poput slapa sjajne i mirišljave kose nestašno su se spuštali niz njena ramena.
Kad bi kuhala jaja za francusku salatu koristila bi pješčani sat koji je imao svoje mjesto u kuhinji. Ona bi i od najobičnije kajgane napravila simfoniju kad nije bilo vremena za drugo. Tako sam i zavolio kajganu, i više i ne jedem jaja na oko za doručak.
...
27.02.2010. u 16:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar