...

iz jedene poruke:

"ej, ej...

ma zivot je nekak full cudan u zadnje vrijeme...
neki glupi osjecaj prolaznosti...

umro mi je od frenda tata...danas sam bio na tom sprovodu...i kad samo zbrojim da je onak , covjek ko moj stari, plus minus...

i onda mi stara dode da je deda pri kraju...tj. covjeku su zbog gangrene odrezali jednu nogu i sad mu je ova druga u komi i sutra bi trebao ic s starom u varazdin jer ce zvati hitnu da ga prebace u bolnicu obzirom da se totalno poceo gubit (ta jedna noga mu je full crna, valjda se prosirilo, urinira krv po krevetu i tak neke cudne stvari...)

uglavnom, kad sve pogledam, vidim onda sebe, imam 25 godina i jos nisam taj jebeni faks sredio...imam jos 2 ispita, nemrem vise to gledati i samo sam zivcaniji iz dana u dan...

razbio sam notebook jucer, jer sam poludio i kresnuo ga sakom...
nisam mogo nacrtat ono sto sam htio, kak sam htio...
sad sam izgubio i sve slike koje sam skupljao zadnjih 7, 8 godina zivota...

i onak, sve odlazi u k...
i onda se pitam, ko ce te pamtit ikad kad te vise nece bit...
mislim, ovom covjeku danas na sprovodu je bilo puno ljudi i gledam prijatelja i njegovu mladu sestru...stoje tamo, ona place "tatica, tata..." , on sav u k...
bas nekak sugavo...
ne volim te jebene sprovode, a onda kad samo razmislim da sam bio na samo jednom od mojih, sve se mogu samo pitat sto tek slijedi...

mislim, jasno mi je da ljudi odlaze i starost i sve...
samo mi je sve to tak nekak tuzno...mislim, pa covjek je prakticki bio mlad....

i kaj onda imas od tog sugavog zivota...nis, radis ko konj da bi nesto postigo i na kraju nemas nis od toga... cijelo vrijeme valjda ciljas na neki trenutak kad ces moci uzivati u plodovima svoga rada i sto ako taj trenutak nikad ne dode...?

ima jedna pricica iz carpe diema... obican mali ribar u nekom selu i megalomanski direktor...
i sad direktor bude oduseljen kako ribar lovi ribu i pita ga zasto ne prosiri djelatnost, kupi vise brodova, zaposli jos ljudi, uglavnom napravi ozbiljan posao od toga sto radi posto je dobar u tome...
na to pitanje odgovor je bio sto nakon toga?
i direktor odgovori, nakon toga se mozes povuci negjde u uzivati u svojem miru, lovit ribu za gust i jednostavno uzivati u svakom danu...
i kao konkluzija, ovaj ga pogleda i kaze, pa to upravo sad i radim...

prekratak je ovaj zivot nekak...
da ih imas 3 opet bi bili prekrattki, nemres sve stici, 1000000 stvari koje zelis, a nemres to stici...

gledao sam i film s nickelsonom i freemanom ; imas petlju....ne znam kak je to na eng...
uglavnom dvojica ljudi na samrti, jedan bogati , drugi mehanicar...upoznaju se u bolnickoj sobi i onda odluce prije kraja napravit odreden broj stvari da upoznaju svijet...

ma dobroooo, nebitno...puno sam rekao, a nisam nista rekao..."


i nesto sto nije iz jedne poruke, nego iz jedne pjesmice:

"Možda nismo smjeli
Biti sretni,
Da dogodi nam se sve što dogodilo nam se.
Možda nismo htjeli
Biti tako sjetni,
Imali smo sve.
Možda nismo znali
Da nas suzama tješi
Mjesec koji nam se
Gore visoko smiješi.

Nemirna je večer,
Put je dug,
Zašto nismo čekali da se jutro probudi.
Kad u daljini vidim
Bijela svjetla koja
Dolaze u nas.
I sada znam zašto
Nas suzama tješi
Mjesec koji nam se
Gore visoko smiješi.

Zaspala, zadnji put,
Gore među zvijezdama,
Osjećam da putujem,
Na mjesto snova.
Lijepo je sanjati,
Nikada se bojati,
Lijepo je voljeti,
Na mjestu snova.

Kada želiš znati
Koga gledam,
Samo oči zaklopi, sve ću ti pokazati.
Kada napuste te svi,
Samo oči zaklopi,
Dolazim ti ja.
Kada želiš znati
Tko te suzama tješi,
Znaj da te netko čuva
I uvijek se smiješi. "

možda se budiš...

ovo je krasna priča, iz srca i duše.. i nije problem u tome kada umre deda- teško jest..kada umre otac -još je mnogo teže! ali najteže saznanje jest -da si ti slijedeći...na redu.

pa nemoj baš svako jutro lupat šakom
u laptoop.

... a da taj svoj život započneš sa ona dva ispita???....pa kak bude!
...za lamentiranje pričekaj tamo do 2095.g!