Amicus animae dimidium (prijatelj je pola duše)

 
**Nemam magičnu moć da iz života sve ružno izbrišem,ne mogu pretvoriti kamen u cvijet, iščupati sve korijenje tuge,sjajnim zvijezdama ugasiti noć,moje su dubine moje istine,bijelo platno duše još čeka boje duge.Nemam magičnu moć da uništim izvore sjećanja i vrelo srce zaledim,hladna stijena da postanem i sudbinu da pobijedim,sve zaboravim.Nemam ogledalo istine i odraz u njemu je samo moj,ne mogu promijeniti ćud u ljudima i stvoriti bolje vrijeme,ne mogu prosjake bogatim učiniti i izbrisati mržnje sjeme.Mogu dlanom uhvatiti vjetar i gledati sunce što se rađa,zavoljeti istinu tvoju,pokloniti ti svjetlost svoje nade i mijenjati samo sebe,mogu prijatelj ti biti, na nemirnom moru tvog života čvrsta lađa, s osmjehom na licu i vjetrom u kosi,što često te se sjeti,mislima daljine, s dušom koja iskušenjima prkosi....mogu voljeti tebe :))))
 

ne zezaj, pa ni ja ne mogu voljeti sebe, valjda zato što se poznam, ili možda ne...

E, to je ljubav.:))) Jako lijepo.

nebo duše moje...:-)