G.P.

Veceras se bjelina moga tijela topi i nestaje u tvojim zagrljajima, jer vrijeme ljepote tvoga bica mirisno ulazi u moju dusu, a zjenice, to nebo mojih usana, sapucu zvijezde, slazu u nebeski cvijet moje misli i njihov drhtavi osmjeh poljupcima uzdaha ljube. Nista moju strast kao dah tvojih dlanova tako uzviseno ne snazi i nista mi ne daje toliko njeznosti kao bistro jezero lahora u kojem rukopisom svoga srca beskonacno ispisujes vjecno postojanje ljubavi. Dok ispijam tvoja sjajna milovanja, svlacis svoje tijelo u meni i svakom kapi tople tisine pozudno slijedis moje disanje. Uranjam u tebe, a moje ruke, moje rujne ruke zrelm pokretima u vrtlogu zanosa po tvome tijelu plesu. Kad bih sada vrijeme napustio, kao beskrajna rijeka bih se zauvijek vrelinom sna na tvoje obale naslonio, jer si u mojim venama beskrajno iskrena, poput bjeline moga tijela plamenim beskrajem