crtice s ulice.......

ponekad se pitam koliko još "šamara" moram dobiti u životu da bih shvatila da je onaj lijepi, romantični život namijenjen nekom drugom. to valjda ipak ovisi o inteligenciji. sudeći po mojim "pokušajima i pogreškama" mislim da je moja inteligencija na nivou kiselog krastavca. kažu ljudi da čovjek uvijek traži ono što mu nedostaje. istina. i onda "pronađeš" nešto, uhvatiš se za to kao slijepac, to ti postane oslonac u životu, kao štaka nesigurnoj osobi.i počneš se oslanjati na taj oslonac, uljuljkaš se u nekakvu "sigurnost"...i kad ti postane neophodan, kad si najslabiji i najnesigurniji, shvatiš da ta "štaka" nije ništa drugo do bambusov štapić koji će popustiti onda kad ti je najpotrebniji. moja štaka je upravo popustila. što reći sada? jesam li postala pametnija? nisam. jesam li postala jača? nisam. kažu ljudi da ono što te ne ubije te ojača..mislim da mene ipak ubija..polako

no, no...traži nove oslonce dok ne uspiješ postići metamorfozu u samostojeće povrće...;))

ma mogu preći samo u ono podzemnorastuće povrće...i radi inteligencije i radi ostalih okolnosti..ali, hvala na podršci, makar bila i šala....

uh...ostani onda rađe rajčica i zamijeni bambus glogovim ili drenovim kolcem...

glogov kolac..dobar izbor...možda otjeram vampire iz glave...i života

khm, pa to je jasno. umiremo otkad smo rodjeni, jelte. haha. ili mozda pak zato jer se to uvjeravamo cijeli zivot, hm? :)